Animirana serija "South Park", poznata po beskompromisnoj satiri koja ne štedi nikoga, u svojoj je najnovijoj epizodi otišla korak dalje, prikazavši jednu od najeksplicitnijih i najkontroverznijih scena u svojoj gotovo tridesetogodišnjoj povijesti.
U epizodi nazvanoj "Sora Not Sorry", emitiranoj u sklopu 28. sezone, američki predsjednik Donald Trump i potpredsjednik JD Vance prikazani su kako vode ljubav u Lincolnovoj spavaćoj sobi u Bijeloj kući. Scena, popraćena legendarnom baladom "I Want to Know What Love Is" grupe Foreigner, izazvala je lavinu reakcija na društvenim mrežama, a gledatelji su izrazili sve od šoka i zgražanja do oduševljenja hrabrošću autora. Mnogi su odmah počeli nagađati kako će na ovo reagirati stvarna Trumpova administracija, koja je i ranije kritizirala seriju. Jedan korisnik na platformi X (bivši Twitter) napisao je: "Hvala, South Park, na noćnim morama koje ću večeras imati", dok je drugi komentirao: "OMG, ne mogu 'odvidjeti' ovo", prilažući GIF Homera Simpsona kako si izbjeljivačem ispire oči.
Radnja koja prethodi eksplicitnoj sceni jednako je bizarna. Potpredsjednik Vance, koji je u prethodnim epizodama kovao zavjeru protiv Trumpa i pokušao ubiti njegovo nerođeno dijete sa Sotonom, našao se pred predsjednikovim gnjevom. Međutim, umjesto kazne za izdaju, Vance uspijeva šarmirati Trumpa i izgladiti odnos. Pomirenje započinje zajedničkim opuštanjem u jacuzziju Bijele kuće, a ubrzo eskalira u strastveni susret u jednoj od najpoznatijih soba američke povijesti - Lincolnovoj spavaćoj sobi u Bijeloj kući. Epizoda ne bježi od grafičkih detalja, prikazujući krupne planove lica obojice političara tijekom vrhunca, a u jednom trenutku Vance, zureći u Trumpov penis koji je u seriji kanonski opisan kao "sićušan", uzvikuje: "Oh, šefe, tako je velik". Cijeli narativ očita je aluzija na Trumpovu poznatu nevjeru prvoj dami Melaniji, što se dodatno potvrđuje kasnije u epizodi.
Ova epizoda samo je vrhunac sve intenzivnijeg fokusa serije na Donalda Trumpa tijekom posljednje dvije sezone. Kreatori Trey Parker i Matt Stone nedavno su u intervjuu za The New York Times objasnili zašto su se toliko posvetili politici. "Nije da smo mi odjednom postali politični", rekao je Parker. "Stvar je u tome da je politika postala pop kultura. Vlada vam je pred nosom gdje god pogledate, bilo da je riječ o stvarnoj vladi ili o svim podcasterima, TikTokovima i YouTube videima. Sve je postalo politički sadržaj." Stone je dodao da ih privlači činjenica da je kritiziranje druge Trumpove administracije postalo tabu, a na njihove provokacije već je reagirala i Bijela kuća. Nakon premijere 27. sezone, glasnogovornica Taylor Rogers izjavila je da serija "nije relevantna više od 20 godina i da se očajnički drži za slamku neoriginalnim idejama u pokušaju privlačenja pažnje".
Donald Trump nije nova meta za "South Park". Njegova prva pojavljivanja sežu još u ranije sezone, no tek je s njegovom predsjedničkom kandidaturom 2016. postao središnja figura. Tada je serija na njegovu ulogu postavila postojećeg lika, gospodina Garrisona, koji je prošao transformaciju i na kraju postao predsjednik SAD-a. Nakon Trumpovog poraza 2020., Garrison se vratio u svoj stari oblik, čime su autori simbolično poručili da su "završili s Trumpom". Međutim, s njegovim ponovnim izborom 2024. godine (u svijetu serije), Trump se vratio kao samostalan lik, često prikazan kao reinkarnacija Saddama Husseina, što je referenca na filmski hit "South Park: Bigger, Longer & Uncut" iz 1999., gdje je Saddam bio u toksičnoj vezi sa Sotonom. Upravo je ta veza obnovljena u 27. sezoni, gdje je Trump prikazan kako u krevetu moli Sotonu za seks, no biva odbijen zbog svog "sićušnog" penisa, što je postao jedan od glavnih motiva u ismijavanju.
Kroz aktualne sezone, "South Park" je uspio ono što mnogim drugim satiričnim emisijama nije: pronaći način da ismijavanje Trumpove administracije ponovno bude smiješno i relevantno. Umjesto jednostavnih imitacija, autori koriste vlastiti, prepoznatljiv jezik satire. Trump nije prikazan realističnom animacijom, već kao serija prerađenih fotografija s istim glasom i tehnikom koja je korištena za Saddama Husseina, čime se povlači izravna paralela između američkog predsjednika i iračkog diktatora. Kritičari hvale seriju jer izbjegava jeftino dodvoravanje publici i umjesto toga nudi beskompromisno oštre karikature koje, iako vulgarne i često na rubu ukusa, pogađaju u srž apsurda suvremene američke politike, koja je, kako tvrde Parker i Stone, postala najveći show na svijetu.