Zagrebačko kino Tuškanac u povodu stote obljetnice rođenja Piera Paola Pasolinija, od 11. do 18. ožujka prikazuje svih dvanaest dugometražnih igranih filmova tog proslavljenog talijanskog redatelja, scenarista, književnika i teoretičara. U to vrijeme poznat po svojem spisateljskom radu, Pasolini je scenarij za prvi film napisao i režirao ga u 39. godini. Taj iskorak mnoge je iznenadio, a on se kao filmski autor nastavio baviti temama koje su zastupljene i u njegovim romanima.
Retrospektivu sutra otvara psihološka drama "Teorem" iz 1968. u kojoj se redatelj fokusira na duhovne i vjerske motive, kao i na seksualnost koja je jedan od pokretača radnje. Njegov prvi film s profesionalnim glumcima u vrijeme premijere oštro je polarizirao publiku i kritiku, ali i stekao kultni status koji je održao do danas. Pasolinijevi filmovi, od debitantskog "Accattonea" i biblijskog "Evanđelja po Mateju" nagrađenog u Veneciji do "Dekamerona" nagrađenog u Berlinu, odreda su izazivali žestoke društvene reakcije, pogotovo konzervativnije publike. Uz nemilosrdnu kritiku malograđanštine i društvene nejednakosti, u njegovim filmovima našlo se i mnogo prostora za humor. Dobar primjer za to Pasolinijev je najdraži film "Ptičice i ptičurine", humorna drama u kojoj autor u tematski fokus stavlja kršćanstvo i marksizam, pritom ostavljajući otvorenim pitanje vjeruje li osobno u nešto od toga ili pak u oboje. Njegov film "Salò ili 120 dana Sodome" kojim se retrospektiva zatvara smatra se jednim od najkontroverznijih filmova 20. stoljeća, a sam redatelj smatrao ga je alegorijskim prikazom kapitalizma u kojem su materijalne vrijednosti kao i želje za konzumerističkim uživanjem i stjecanjem profita posve uništile ljudski duhovni život i humanizam.
Rijetke su prilike da se njegova djela vide na velikom ekranu, a pogotovo u cjelovitoj retrospektivi kakvu je Tuškanac organizirao u suradnji s Talijanskim institutom i Veleposlanstvom Talijanske Republike u RH.
U svojim radovima bavio se politikom, seksom, Crkvom i malograđanštinom