Četvrta suradnja čuvenog Martina Scorsesea i jednog od najboljih glumaca današnjice Leonarda DiCaprija, psihološki triler "Otok Shutter" iz 2010. godine, djelo je koje je s vremenom steklo kultni status.
Radnja filma smještena je u 1954. godinu i prati američkog saveznog šerifa Teddyja Danielsa (DiCaprio) i njegovog novog partnera Chucka Aulea (Mark Ruffalo) koji dolaze na zabačeni otok Shutter, dom strogo čuvane psihijatrijske ustanove Ashecliffe. Njihov zadatak je istražiti misteriozni nestanak jedne od pacijentica, no ono što započinje kao rutinska istraga ubrzo se pretvara u mračnu odiseju kroz labirinte ljudske psihe.
Ono što "Otok Shutter" izdvaja iz mase sličnih trilera jest besprijekorno stvorena atmosfera. Od prvog kadra, u kojem se brod probija kroz gustu maglu prema zlokobnom otoku, Scorsese gradi osjećaj klaustrofobije i paranoje. Otok nije samo lokacija, već živi entitet koji guta svoje stanovnike i posjetitelje, a bolnica Ashecliffe postaje pozornica na kojoj se brišu granice između razuma i ludila, stvarnosti i iluzije. Film je adaptacija istoimenog bestselera Dennisa Lehanea, autora poznatog po mračnim i kompleksnim pričama, a Scorsese je tu književnu podlogu iskoristio kako bi stvorio raskošan neo-noir, crpeći inspiraciju iz klasičnih Hitchcockovih trilera i B-horora iz četrdesetih godina.
Posebnu dimenziju filmu daje glazbena podloga, za koju je bio zadužen Scorseseov dugogodišnji suradnik Robbie Robertson. Umjesto skladanja originalne glazbe, Robertson je odabrao djela modernih klasičnih skladatelja poput Krzysztofa Pendereckog i Maxa Richtera. Njihove disonantne i napete kompozicije savršeno oslikavaju Danielsovo sve nestabilnije psihičko stanje i stvaraju gotovo nepodnošljivu nelagodu i jezu koja se uvlači pod kožu gledatelja.
Glavni razlog kultnog statusa filma leži u njegovom šokantnom završnom preokretu koji cijelu priču okreće naglavačke i tjera na ponovno gledanje. Tek nakon što se otkrije prava istina, gledatelji mogu uočiti bezbroj suptilnih tragova koje je Scorsese majstorski postavio od samog početka. Reakcije osoblja bolnice, namjerne "greške" u kontinuitetu, poput čaše vode koja nestaje u jednoj sceni, te simbolika vatre i vode postaju jasni tek pri drugom gledanju.
Upravo zato, iako ste "Otok Shutter" možda već i gledali, večeras je prava prilika da to učinite opet.