Tko to može učiniti da jedan projekt zdušno i složno podrže HDZ i Možemo?
Dunja Vejzović. Naša najveća operna diva dobila je bezrezervnu potporu s obje političke adrese za svoj najnoviji pothvat: Glazbeni centar Dunja Vejzović.
Još nije definitivno odlučeno pod kojim će se krovom udomiti ostavština Dunje Vejzović, u čije je sređivanje sama umjetnica uložila posljednje dvije-tri godine rada. Ali, u svim dosadašnjim koracima gospođa je Vejzović, kako sama sa zahvalnošću neprestano ističe, naišla na razumijevanje i praktičnu pomoć kako ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i intendantice HNK Zagreb Ive Hraste Sočo, tako i gradonačelnika Tomislava Tomaševića i pročelnice Ureda za kulturu Grada Zagreba Emine Višnić.
No, Dunja Vejzović si nikada nije priuštila uživati, a kamoli spavati na lovorikama. Njen Glazbeni centar neće biti ni samo hram jedne dive, ni samo muzej jedne svjetske pjevačke karijere. Ona je svoj ideal glasa i tona, nakon što je sama prestala nastupati, nastavila tražiti i graditi sa studentima svojih klasa u Grazu, Zagrebu i onda najduže u Stuttgartu, kao i svakog ljeta s polaznicima svojih majstorskih tečajeva na Rabu.
Ne oklijeva s ponosom nabrajati svoje studentice i studente koji su je, kako sama tvrdi, nadmašili. Među njima su i Diana Haller, Evelin Novak i Krešimir Stražanac. Sve troje je zablistalo u nedjelju navečer na pozornici HNK 2 na inauguracijskom koncertu Glazbenog centra Dunja Vejzović.
Diana Haller je na početku drugog dijela programa i pročitala svojevrsni proglas o svrsi ustanove u nastajanju. Između ostalog i ovo: "Glazbeni centar Dunja Vejzović zamišljen je kao mjesto dodatne edukacije, ali i susreta publike s onima koji su se tek zaputili u opernu umjetnost – mladim pjevačicama i pjevačima, glazbenicama i glazbenicima na početku karijera. Organizirat ćemo i radionice, majstorske tečajeve i komorne koncerte već istaknutih opernih umjetnica i umjetnika... Želimo da ono što je Dunja tijekom svog života stvarala, naučila i nesebično prenosila drugima pronađe svoj put do novih generacija. Ne zanimaju nas uspomene i nostalgija, nego poticaj, prilike, strast, znanje i rad koji doprinose budućnosti najkompleksnije od svih umjetnosti – opere."
Potom je upućen poziv svima koji žele i mogu da svojim donacijama podupru Centar. Tko i u tome prednjači svojim primjerom? Ponovno Dunja Vejzović. Ona ne ostavlja Zagrebu i Hrvatskoj samo vrijednu arhivu i izvrstan klavir Bösendorfer iz svog privatnog studija, nego prilaže i donaciju iz koje će ove godine biti prvi put dodijeljena i Nagrada Dunja Vejzović za mlade pjevačice i pjevače, kao poticaj najboljima. Ime dobitnice ili dobitnika bit će objavljeno 20. listopada, na 83. rođendan Dunje Vejzović.
Među kandidate za tu nagradu sasvim sigurno spadaju i tenor Tomislav Jukić i mezzosopranistica Dora Jana Klarić, čije su točke (Jukić: "Una furtiva lagrima", "Già la luna", Jukić: arija Carmen o kartama) bile poseban ukras inauguracijskog koncerta.
Uglavnom nitko odavde nije svjedočio najvećim pjevačkim trijumfima Dunje Vejzović na svjetskim pozornicama. Ali, zato su nam neizbrisivi u sjećanju njeni zagrebački recitali uz Đorđa Stanettija. Objavljivanje DVD-a s tim dragocjenim materijalom bit će jedan od prvih projekata Glazbenog centra Dunja Vejzović.
Međutim, uvjeren sam da smo u nedjelju, nas tristotinjak sretnika koji smo napunili HNK 2, čuli trijumf i vidjeli zlatnu krunu čitave karijere i života u umjetnosti i za umjetnost Dunje Vejzović.
Počelo je s tako neobičnim i osebujnim, a prelijepim legatima i glissandima Diane Haller u ariji "Casta diva" iz Bellinijeve "Norme". Vrhunsku kontrolu glasa, a zna se od koga je učila tu tehniku, Haller je pokazala i u virtuoznoj kabaleti iza arije, kao i kasnije u Rosalindinoj čardaš-ariji iz "Šišmiša". Velika je povlastica bila čuti Evelin Novak i Krešimira Stražanca u duetu. Ljubavna zakletva Arabelle i Mandryke iz "Arabelle" Richarda Straussa bila je čista magija. Zasebno nas je zvijezda berlinske Državne opere na aveniji Pod lipama opčarala slavnom arijom iz Catalanijeve "La Wally" i zavela temperamentnom arijom iz Delibesovih "Kćeri Cadixa", dok nam je baritonska zvijezda koncertnih pozornica otvorio prozor i u svoj budući operni repertoar najmračnijom arijom iz "Ukletog Holandeza" i u sasvim suprotnom ozračju jedne arije iz Bizetove "Lijepe kćeri Pertha".
Ranije najavljeni Ante Jerkunica nažalost je bio spriječen. Ali, riječki operni prvak Luka Ortar nije bio nikakva zamjena, nego moćni tumač velike basovske arije Filipa iz "Don Carla". Netko duže, netko kraće, svatko je od ovih pjevačica i pjevača učio od Dunje Vejzović, pa tako i francuska sopranistica ekplozivnih koloratura Maire-Pierre Roy koja je zapanjila bravuroznim koloraturama aijre "Je suis Titania" iz Thomasove "Mignon". Napokon, sve one koji nisu bili studenti Dunje Vejzović, a dive joj se kao uzoru i poštuju je kao nacionalno kulturno blago, predstavljala je Dubravka Šeparović Mušović. Sa sebi svojstvenom pjevačko-scenskom energijom visokog napona, nacionaln je operna prvakinja u sjajan program ugradila ariju "O zemljo moja" iz Gotovčeve "Mile Gojsalića" te vještičju "Čury mury fuk" Ježibabe iz Dvořákove "Rusalke".
Vjerni dugogodišnji suradnik Dunje Vejzović, maestro Valentin Egel, sjajno je sve pratio i udario prvu notu večeri uvertirom "Nabucca" sa Simfonijskim orkestrom HRT-a.
No, čitavo sam vrijeme osjećao posebnu energiju koja struji između pjevača na pozornici i siluete u kolicima uz rub dvorane, na kraju lijevog reda. Dunja Vejzović upijala je svaki njihov ton i uzvraćala im ljubav i podršku. I sama se obratila publici jednom rečenicom: "Dragi prijatelji muzike, svi koji ste ovim prvim od koncerata glazbenog centra krenuli potaknuti napor da moj udjel u kulturi ove zemlje dalje živi – ovo je prvi korak prema ostvarenju glazbenog centra, zato krenimo!"
Nije slučajno za sam kraj odabrano nadasve svijetlo i vedro finale Offenbachova "Orfeja u podzemlju", uz optimistični can-can. Naša diva dobila je zaslužene stojeće ovacije. A onda je, snažnom snagom volje, i sama zakratko ustala na noge. Dan kasnije mi je rekla: "Imam osjećaj da su sinoć svi bili sretni. A to je tako rijetko."