Nakon pauze koja je uslijedila poslije invazije na Ukrajinu, Rusija će ponovno otvoriti vrata svog paviljona na 61. Venecijanskom bijenalu 2026. godine. Pod poetičnim nazivom "Stablo je ukorijenjeno u nebu", Moskva predstavlja projekt koji, prema riječima organizatora, slavi vječnost kulture nad prolaznošću politike.
Mihail Švidkoj, posebni predstavnik ruskog predsjednika za međunarodnu kulturnu suradnju, najavio je sudjelovanje više od 50 mladih umjetnika, ne samo iz Rusije, već i iz Argentine, Brazila, Malija i Meksika. Cilj je, tvrdi, dokazati da ruska kultura nije izolirana i da su pokušaji njezina otkazivanja propali. Dok se politika bavi trenutnim brigama, tvrdi, kultura komunicira u vječnosti. No, upravo je ta depolitizirana fasada izazvala lavinu kritika, a nitko se nije iznenadio što iza kulisa stoje ljudi sa snažnim vezama s Kremljem.
I sam Mihail Švidkoj, daleko je od neutralnog kulturnog diplomata. Kako piše Finestre sull' Arte, taj bivši ruski ministar kulture, otvoreno je podržavao "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, umjetnike koji su napustili Rusiju zbog rata prozvao je emotivcima koji ne razumiju duboke procese. U svojim je istupima za državne medije čak zagovarao i cenzuru u umjetnosti radi "očuvanja zdravog okruženja". Poručio je i da nitko ne može lišiti Rusiju prava na umjetničko samoizražavanje te upozoravao na rusofobne intencije Zapada.
Nadalje, povjerenica ruskog paviljona je stanovita kolekcionarka Anastasija Karnejeva. Ona je pak kći Nikolaja Volobujeva, umirovljenog generala FSB-a i bivšeg direktora Rosteca, tvrtke ruskog obrambenog sektora koju je osnovao sam Putin. Karnejeva je bila i poslovna partnerica Jekaterine Vinokurove, kćeri ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Čak su i neki od najavljenih umjetnika, poput plesačice Boljšoj teatra Marije Vinogradove i članova ansambla Toloka, javno iskazivali potporu ruskoj vojsci. Time se postavlja pitanje je li ruski paviljon doista prostor za međunarodni dijalog, kako tvrde ili samo još jedna platforma za režimsku propagandu.
Reakcije na povratak Rusije na Bijenale bile su brze i žestoke. Vijest je izazvala val ogorčenja na društvenim mrežama, a ukrajinski umjetnici i aktivisti pozvali su na bojkot. Najglasniji su bili članovi poznate aktivističke skupine Pussy Riot, koju je Rusija nedavno proglasila ekstremističkom organizacijom. Predvođeni Nadjom Tolokonikovom, najavili su prosvjedne akcije u Veneciji, tvrdeći da ruska prisutnost na Bijenalu služi kao pokušaj stvaranja normalizacije agresije.
"Sudjelovanje Rusije na Bijenalu je ozbiljan napad na europsku sigurnost. Od početka invazije na Ukrajinu, kulturna 'meka moć' je postala dio ruske vojne doktrine i instrument hibridnog ratovanja. To je kulturna ekspanzija imperijalne Rusije u samo srce Europe.
Ruski paviljon nije ambasada: to nije suvereni teritorij i nema diplomatski status. To znači da i talijanska vlada i vlasti u Veneciji i sam Bijenale, mogu Rusiji reći ne, ako to žele. Ukoliko Rusija bude sudjelovala na Bijenalu, to će biti politička odluka Italije. (...)
Pussy Riot dolazi na Bijenale s intervencijom. Želimo izraziti bezrezervnu podršku Ukrajini, žrtvama ruskih ratnih zločina, ruskim političkim zatvorenicima i ukrajinskim ratnim zatvorenicima. Najbolji građani Rusije trenutačno ili sjede u zatvoru zbog antiratnih akcija ili su već ubijeni - dok Europa otvara svoja vrata putinovim činovnicima i propagandistima", poručio je Pussy Riot.
Uprava Venecijanskog bijenala brani se argumentom da oni ne odlučuju o nacionalnim sudjelovanjima. "Zemlje same biraju hoće li sudjelovati", izjavili su, a Rusija posjeduje vlastiti paviljon u Giardinima te stoga ima autonomiju u odlučivanju. Podsjetimo, 2022. godine ruski su se umjetnici sami povukli u znak prosvjeda. Dvije godine kasnije, paviljon je ustupljen Boliviji, što je potez koji mnogi povezuju s potpisivanjem ugovora o iskopavanju litija između Bolivije i ruske tvrtke Rosatom.
Istovremeno, Ukrajina će na Bijenalu predstaviti projekt koji je izravno političan. Njihov paviljon, nazvan "Sigurnosna jamstva", rad je umjetnice Žane Kadirove i bavi krhkošću međunarodnih sporazuma poput Budimpeštanskog memoranduma iz 1994., kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja u zamjenu za jamstva sigurnosti. Centralni dio izložbe bit će skulptura evakuirana s prve crte bojišnice u Donjecku.