U zapaženoj biblioteci Na margini VBZ je objavio i recentni roman grčke autorice Kallie Papadaki "Dendriti". Složeni i ambiciozni roman grčke svestrane autorice koja se bavi i filmom s grčkoga je prevela Koraljka Crnković, a uredila Koraljka Penavin. Sam je tekst prije tri godine izborio i Nagradu Europske unije za književnost što mu je otvorilo vrata izglednim prijevodima na brojne druge jezike pa i na hrvatski.
Zanimljivo, roman medicinskog naziva ne odvija se u Grčkoj, nego u SAD (ponajviše u Camdenu koji se nalazi preko puta Philadelphije), ali se itekako tiče bolne grčke (i ne samo grčke) teme, a to je pitanje iseljenika koji su iz ekonomskih razloga otišli raditi u neku drugu zemlju u potrazi za novim, boljim i sretnijim životom. U slučaju romana "Dendriti" to su Grci koji su doslovno trbuhom za kruhom početkom 20. stoljeća i to napose nakon Prvog svjetskog rata pohrlili u SAD, mitsku zemlju u kojoj je rođen i kanoniziran 'američki san', istinska šećerna vata zapadnjačke, a i ne samo zapadnjačke civilizacije i kulture.
Ovaj roman sa znatnim historiografskim potencijalom počinje kada mladi i siromašni Grk koji živi pod talijanskom upravom na dodekaneškim otocima Antonis Kampanis (kasnije nazvan Nodas) prekooceanskim brodom dolazi u New York i odmah se uvjerava da je čovjek bez ikakvih građanskih prava, pasivna vreća za nabijanje i objekt kapitalističkog iživljavanja najgore vrste. Njegovoj kalvariji nema kraja, ali Antonis nema vremena za kajanje jer treba zaraditi doslovno za koricu kruha i za suhi krov nad glavom.
Američkog sna, naravno, nema niti u snovima niti ga je ikada bilo. Solidarnosti se može nadati samo od ljudi slične sudbine koji mu ne mogu ponuditi mnogo, ali i ta solidarnost ima svoju nesimpatičnu cijenu, a to je koketiranje sa malomafijaškim poslovima i svojevrsnim uličnim kokošarenjem koje ne može izaći na dobro. Nodasov hod po američkom tlu je mukotrpan i linearno vodi prema dnu, iako je na mahove izgledalo da će izmaknuti onoj najluzerskijoj sudbini jer je ipak pokazivao određene znakove snalaženja u američkoj profitnoj džungli.
Iako se oženio za stariju, ali donekle ipak atraktivnu ženu Rallou, a iz tog braka dobiva i sina Basila (koji bi se zapravo trebao zvati Vasilis, ali mališan o tome ne želi niti čuti), za našeg zlosretnog Antonisa iliti Nodasa sreće nema niti u braku. Dapače. Tek mu brak postaje najteža omča koja mu se svija oko nemoćnog vrata tjerajući ga u totalnu depresiju i samosažaljenje, jer Antonisa pretvara u tipičnog muškog nasilnika koji se krvnički iskaljuje na ženi, potpuno u vlasti osobne intelektualne krajnje neartikulirane, primordijalne nemoći.
A kakav je otac, takav mu je sin. Komplicirano nesretan. Okružen nesrećama i nerazumijevanjima. Sapet sumnjama u sve i u svakoga. Nezadovoljan suprugom Susan i kćerkom Letom, ali i nezadovoljan restoranom kojeg posjeduje i kojega se želi pod svaku cijenu rješiti, e da bi se vratio u Grčku koju ne poznaje i na neki čudan način i ne voli. I Antonis i Basil žive u Americi koja je doslovno sastavljena od iseljeničkog mesa, iako te iseljenika nikada do kraja nije prihvatila.
Žive u državi u kojoj postoje pravila i koja jest demokracija, ali opet toliko toga se odvija izvan zakona i po pravilima u kojima caruje onaj jači i beskrupulozniji. U takvom društvu slabi pojedinci bez čvrste i jedinstvene obitelji postaju lake žrtve društvenih kriminalnih okolnosti i amfore prepune tuge i čemera.
Ni Antonis ni Basil nemaju uporište u vlastitim obiteljima koje su disfunkcionalne i nesretne. Okruženi su majkama koje ne vole svoju djecu, a i sami su očevi čija patrijarhalna, urođena vlast u američkoj košnici ne funkcionira čak niti na onoj najmanjoj, simboličkoj razini. Pokušavaju slijediti krdo, ali krdo ih uporno izbacuje iz svojih redova (i to na prvom zavoju), jer grčka zajednica u SAD ipak nema snagu one talijanske ili irske. Za bijelce su pretamni, za tamne prebijeli. I tako ostaju neprilagođeni i namrgođeni, u očekivanju konačnog kraja na koji svatko od nas ljudi ima neotuđivo i neodgodivo pravo, bez obzira na tok i dužinu života.