Priča o progonjenom čovjeku i književniku koji je slobodu riječi umalo platio glavom

Solženjicin, Joyce, Wilde, Voltaire, Dante, Zola. Mnogi su pisci u prošlosti preuzimali rizike kako bi rekli što žele o vjeri i politici. U današnjem svijetu autori se najprije bore za elementarnu vidljivost, a onda tek i za relevantnost. Prva im je briga tržište, moraju pregovarati s urednicima izdavačkih kuća, tragati za čitateljima, nadati se da će ih prepoznati ćudljivi internetski algoritmi. Salman Rushdie nikad nije imao tih problema. Njegovi “Sotonski stihovi” izazvali su netom nakon objave 1988. žestoke kontroverze u muslimanskom svijetu, doživio je nekoliko pokušaja ubojstva i prijetnji smrću. Roman je izazvao međunarodna previranja bez presedana. Mnogi su muslimani bijesno reagirali na objavljivanje knjige, tvrdeći da je prikaz proroka Muhameda uvreda njihovoj vjeri. Rushdie je bio prisiljen skrivati se, britanska ga je vlada stavila pod policijsku zaštitu. Iran je prekinuo odnose s Velikom Britanijom u znak prosvjeda, a vrhovni vođa zemlje, ajatolah Homeini, izdao je fetvu, pozivajući na ubojstvo romanopisca godinu nakon objavljivanja knjige. Poziv na ubojstvo ovog britanskog književnika indijskog porijekla, izbacio je Rushdieja u orbitu slavnih. Već i prije toga on je bio svjetski poznat i cijenjen književnik, za svoj drugi roman, bestseler “Djeca ponoći” dobio je Bookera 1981. i, kasnije, za istu ovu knjigu, Booker of Bookers, za najbolji roman u prvih 25 godina dodjeljivanja ove nagrade. Međutim, nakon fetve, on je postao jedno od onih vrlo rijetkih imena za koje je čula gotovo svaka osoba na planetu.