Darko Putak preminuo je u srijedu, 20. svibnja 2026. u 74. godini života. Posljednji ispraćaj održat će se u utorak, 26. svibnja u 14 sati na groblju Resnik. Iza sebe ostavio je velik trag u životima generacija Zagrepčana. Njegov odlazak nenadoknadiv je gubitak za hrvatsku kulturnu scenu, koja je ostala bez jednog od svojih najvažnijih, iako samozatajnog, arhitekta.
Njegova ostavština vezana je za zlatno doba zagrebačkog novog vala. Kao urednik programa u Kulušiću i Lapidariju, bio je ključna figura uspjeha Omladinskog kulturnog centra (OKC) početkom osamdesetih. U vrijeme kada su u Kulušiću snimani legendarni koncertni albumi Azre, Filma i drugih velikana, Putak je bio taj koji je prepoznavao talent i davao mu prostor. Njegova vizija pretvorila je te klubove u epicentre glazbenih zbivanja, mjesta na kojima se stvarala povijest i identitet generacija.
Njegov utjecaj nije nestao s krajem novog vala. Svoj producentski talent nastavio je ulagati u nove važne projekte. Punih 13 godina radio je kao producent međunarodnog kazališnog festivala Eurokaz, dokazavši svoju svestranost. Ipak, najvidljiviji spomenik njegovu radu jest osnivanje Tvornice kulture. U vremenu kad je Zagrebu nedostajalo kvalitetnih koncertnih prostora, Putak je stvorio Tvornicu koja je i danas ključan stup domaće i regionalne glazbene scene, mjesto susreta publike i najvećih izvođača.
Osim kao čovjek kulture, Putak je bio i strastveni gurman, hedonist s posebnim zadatkom: pronaći savršeni tatarski biftek. Ta potraga, kako je sam otkrio, trajala je više od 30 godina, tijekom kojih je obilazio restorane u potrazi za idealnim receptom. Strast je na koncu pretvorio i u javni događaj. U suradnji sa zagrebačkom Laubom osmislio je i kao gost kuhar vodio „Noći tatarskih bifteka“, gdje je pripremao delicije od govedine, tune pa i ždrebetine.
Ključ svega za Putaka je bila vrhunska kvaliteta. „Dobar tatarski ne možete napraviti s lošom kvalitetom mesa i pokušati je maskirati začinima“, izjavio je, a ta se rečenica može primijeniti na čitav njegov rad. Nikad nije pristajao na kompromise, ni u odabiru izvođača ni u produkciji. Smatrao je da se uz vrhunsku osnovu mora dodati i „malo mašte i usuditi se kombinirati“. Ta filozofija – kvaliteta i odvažna kreativnost – bila je njegov recept. Odlaskom Darka Putaka Zagreb je izgubio čovjeka koji je desetljećima radio iz pozadine, ali čiji su potezi presudno utjecali na lice grada. Bio je tihi pokretač, producent koji stvara uvjete da se dogodi magija. Njegovo nasljeđe živi u svakom koncertu u Tvornici i u sjećanjima na Kulušić, kao vječna inspiracija da su strast i kvaliteta dovoljni za stvaranje nečeg trajnog.