Sirat, kao što je već navedeno na samom početku filma, put je koji, prema islamskom učenju, vodi preko pakla do raja. Tako je već i prije početka ikakve radnje postavljen i semantički i kontekstualni okvir unutar kojega će se razvijati ova priča koju potpisuje francusko-španjolski redatelj Oliver Laxe. Film je svoju svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu u glavnoj konkurenciji, odakle se doma vratio s nagradom žirija, a domaća ga je publika imala priliku pogledati na Festivalu mediteranskog filma u Splitu. Psihodelični triler, rave tragedija, pustinjski film ceste, egzistencijalna drama… “Sirat” bi se mogao opisati raznoraznim sintagmama i žanrovskim odrednicama. No u svakoj od njih postojala bi konstanta, a to je istodobno hipnotizirajući i uznemirujući osjećaj koji vas obuzima dok gledate očaj i unutarnju transformaciju glavnog lika Luisa.
Luis je sredovječni muškarac koji od prve sekunde odaje dojam brižnog čovjeka i zabrinutog oca. On, naime, sa svojim sinom Estebanom, dolazi na techno party usred marokanske pustinje u nadi da će pronaći kćer Mar koja je nestala prije nekoliko mjeseci na sličnoj ilegalnoj rave zabavi. Uvijek na tankom rubu između olakšanja da će čuti kako ju je netko vidio i potpunog beznađa, on hoda okolo među mladima koji su u deliriju i već su im odavno izbrisane granice između stvarnosti i fikcije. Luis, lutajući među njima s kćerinom fotografijom, toliko je uporan da odluči pratiti skupinu “rejvera” koji su se uputili na ultimativnu techno zabavu. Ono što je započelo kao priča u trilerskom okviru, ubrzo prerasta u nadrealnu, gotovo duhovnu odiseju. Luis se našao u okruženju koje izgleda kao društvo posljednjih otpadnika, a uskoro u svemu tome pronalazi neki smisao, i to baš na onom mjestu gdje su mu se razbile iluzije sigurnosti i logike. Pustinjski krajobrazi koji su pojačani elektroničkom glazbom u pozadini postaju pozornica egzistencijalne tjeskobe koja prerasta u slobodu tek kada se suoči s potpunom bespomoćnošću. Sve to je recept za sigurno uvlačenje gledatelja u nadrealnu hipnozu koja će trajati do potpuno šokantnog i neočekivanog obrata. Tada, kao da se dogodi buđenje u kojem se ne poželi više ni trepnuti samo kako se ne bi propustila ni sekunda onoga što slijedi. I s razlogom treba sačuvati potpunu pozornost jer nakon toga će uslijediti još nekoliko nadrealno šokantnih događaja koji će zapravo zatvoriti krug značenja riječi sirat. I time će film dobiti potpuni smisao. Jer, sirat je put koji je, prema tumačenju, “tanji od vlati kose i oštriji od sablje”. Pasti s njega i više je nego lako, a kako će završiti ova neobična družina koja i ne govori baš mnogo, ostaje nepoznanica do samoga kraja.
”Sirat” nije film koji daje odgovore. Stvara osjećaj nelagode, ali istodobno pruža sirovo, duhovno i uznemirujuće lijepo putovanje.
Drama, SAD, 124 min. Režija: Joe Wright Glumci: Peter Dinklage, Haley Bennett “Sanjajući lavove” redatelja Paola Marinou-Blanca prava je osvježavajuća crnohumorna dramedija koja se bavi jednom od najosjetljivijih tema – pravom na smrt. Gilda je umirovljena profesorica koja živi s neizlječivom dijagnozom i svjesna je da joj je kraj blizu. Sve što želi u životu u kojem zna da su joj dani odbrojani i da ih nije puno jest da napusti ovaj svijet pod svojim uvjetima. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja samoubojstva, ona se priključuje grupi koja pomaže ljudima u posljednjim stadijima bolesti da se bezbolno (i uspješno) ubiju. U apsurdnoj situaciji, Gilda upoznaje mladog zaposlenika pogrebnog poduzeća Amadeua s kojim razvija neočekivano prijateljstvo puno topline i suosjećanja. Ovaj groteskni uradak s mnoštvom dijelova na koje je nemoguće ne nasmijati se ne propitkuje samo što znači umrijeti s dostojanstvom. Paralelno s tim, postavlja se pitanje što znači živjeti, posebice onda kada si osoba osvijesti da joj je kraj blizu. “Sanjajući lavove” originalno je, zabavno, živopisno i lagano djelo koje ispod maske šaljivosti – koju nosi i Gilda tijekom svog programa – ipak nosi dubinu koja otkriva bolnu ljepotu prolaznosti. Svakako je riječ o jednom od onih filmova koji će se užitkom moći pogledati više puta.Sanjajući lavove (Festival mediteranskog filma Split)
