U Galeriji Kranjčar u Zagrebu, 16. siječnja u 19 sati započinje Odiseja jednoga, projekt Free Dance tima.
Riječ je o prvoj fazi projekta, naziva Oddity i označava „lansiranje“ procesa koji će se razvijati tijekom 2026. i 2027. godine.
Ne radi se tu o klasičnoj predstavi, već je događaj zamišljen kao izvedbena i komunikacijska platforma kroz koju nastaju video materijali, intervjui, fotografije i dokumentacija atmosfere u kojoj se projekt rađa. Sudionici događanja nisu tek publika, nego i aktivni nositelji iskustva – njihov doživljaj i usmeni osvrt bilježe se i postaju sastavni dio vizualnog i izvedbenog arhiva projekta. Zbog same prirode „lansiranja“, broj sudionika u prostoru je ograničen, dok se proces istodobno prati putem digitalnih kanala projekta na Facebooku i Instagramu.
Autorica projekta Andrea Štalcar Furač ističe polazište cijelog koncepta: "Bowie je bio i ostao svemir ideja i prorok promjene. Naučio nas je prigrliti neobično, slaviti različitost i pronaći ljepotu u nepoznatom. Ta spoznaja dovoljan je pokretač za ovakav hrvatski multidisciplinarni proces koji okuplja drugačije ljude, pomaknute ideje i neočekivane lokacije.“
Projekt Odiseja jednoga osmišljen je u tri povezane faze: Oddity, Heroes Night i Blackstar Eternity. Godina 2026. označava ulazak u prvu etapu, a njezina je važnost dodatno naglašena širim kulturnim kontekstom. Kako autori navode, riječ je o trenutku u kojem se globalna kultura ponovno poravnava s temama koje je David Bowie otvorio desetljećima ranije – fluidnim identitetom, hibridnom umjetnošću, digitalnim povezivanjem i kreativnom slobodom.
Premijera predstave očekuje se sredinog godine, a svi detalji neobičnosti ovog projekta držat će se u tajnosti te tijekom procesa rada poprimati nove komunikacijske oblike. Društvene mreže projekta postaju poveznica zemaljskog i svemirskog, a live izvedbe fragmenata ili cjeline – mjesto susreta.
Galerija Kranjčar je polazna rampa između stvarnog i vizionarskog prostora, mjesto gdje se projekt prvi put “lansira” u dvjema dimenzijama: zemaljskoj i svemirskoj. I nije odabrana slučajno - idealna je za ovaj projekt upravo zbog svoje prostorne logike i atmosfere. Njezina prostranost omogućuje da izvedba “diše”. Dominantna bjelina zidova funkcionira kao neutralna, gotovo laboratorijska pozadina, savršena za simulaciju dviju dimenzija: zemaljske - koja traži jasnoću i svemirske - koja traži prazninu i mogućnost projekcije. Aktivni je to akcelerator – prostor koji pojačava energiju lansiranja i daje mu čistoću, fokus i uzlet.
Umjetnički tim okupljen oko projekta čine neka od prepoznatljivih imena hrvatske izvedbene scene. Režiju i dramaturgiju potpisuje Mario Kovač, koreografiju Melita Spahić Bezjak, a izvođački i autorski doprinos daju Branko Banković i Maša Kolar. Glazbene kompozicije potpisuje Damir Šimunović, za video, film i scenografiju zadužena je Majda Džanić, a za kostimografiju Ana Paulić.