Prvi hrvatski prijevod knjige francuskoga književnika i filozofa Voltairea (François Marie Arouet) "Ogled o epskoj poeziji", tri stoljeća od nastanka djela (1726. – 2026.), objavila je Hrvatska sveučilišna naklada (HSN).
Knjigu jednog od najvećih imena francuske i europskih književnosti 18. stoljeća je na hrvatski jezik s francuskoga preveo te bilješkama i pogovorom popratio Aldo Kliman.
U knjizi "Ogled o epskoj poeziji" (143 str.) Voltaire kroz deset poglavlja primjerima ponajvećih svjetskih epova (autori Homer, Vegilije, Lukan, Trissino, Camões, Tasso, Don Alonso d’Ercill, Milton) predočuje sve žanrovske posebnosti herojskoga epa, napominje nakladnik i dodaje kako također piše i o najvažnijim radikalnim transformacijama koje je ep doživljavao tijekom stoljeća, ovisno o povijesnoj i društvenoj zbilji u vrijeme svoga nastanka.
Ocjenjuje kako je izniman i znalački prijevod Alda Klimana Voltaireova „Ogleda o epskoj poeziji“ važan doprinos hrvatskoj kulturi i znanosti o književnosti, osobito povijesti francuske i svjetske književnosti.
Aldo Kliman je, naglašava nakladnik, ovaj prijevod bogato opremio brojnim referentnim bilješkama koje osvjetljavaju mnoga složena, katkad suvremenom čitatelju nejasna mjesta i nepoznate pojedinosti koje je Voltaire uvrstio u ovaj esej s lakoćom velikoga znalca, vrsnoga esejista i zaigranoga pripovjedača, te pogovorom.
Ističe kako je važnost Voltaireovog djela u tome što pokazuje francuskoga filozofa kao književnoga povjesničara i kritičara te što pruža uvid u načine na koje se u drugoj polovici 18. stoljeća razmišljalo o epskoj književnosti, dakle, u vrijeme kada je ta vrsta književnosti već na zalazu i uopće o povijesti europske književnosti.
Voltaire ili pravim imenom François Marie Arouet (Pariz, 1694. – Pariz, 1778.) bio je francuski književnik, povjesničar, filozof i polihistor. Središnja je figura prosvjetiteljstva u Francuskoj. Pripadnik francuskoga kruga enciklopedista. U filozofiji spoznaje razvija postulate engleskog empirizma. Njegov roman "Candide" ,pisan u sarkastičnom i parodijskom tonu, svojevrsna je kritika Leibnizove filozofije optimizma.