Maestro Pavle Dešpalj odavno je zaslužio sve počasti i priznanja, ali i svaki njegov novi nastup još jamči glazbeni doživljaj visoke kvalitete. Tako je bilo i prošlog petka u dvorani Vatroslava Lisinskog u Plavom ciklusu Zagrebačke filharmonije.
Uzorna izvedba Šuleka
Koncert je počeo uvertirom Mozartova “Figarova pira” dobro odmjerene prpošnosti, a nastavio se uzornom izvedbom Prvog klasičnog koncerta Stjepana Šuleka, čiju glazbu njegov najodaniji učenik Pavle Dešpalj ustrajno čuva od zaborava.
No, vrhunac prvog dijela bila je prva zagrebačka izvedba Romantičnih varijacija na Krežminu temu samog Pavla Dešpalja. Dopadljivu melodiju osječkog Paganinija, koji je usprkos tragično kratkom životu (1862. – 1881.) uspio steći svjetsku slavu, maestro Dešpalj majstorski je provukao kroz filtre nadasve atraktivno orkestriranih varijacija. Pritom je pokazao da se čak i unutar romantičarskog izričaja i stila može biti inventivan.
Ni u jednom popularnom djelu velikana 19. stoljeća nema tako prelijepe sekvence u cijelosti ostvarene tremolom gudača, kakvu je u jednoj od varijacija “naslikao” skladatelj Dešpalj: poput titranja lišća u breziku na jesenjem vjetru.
Autoritet maestra Dešpalja, utemeljen na golemom znanju, iskustvu i muzikalnosti, bio je zalog i za savršenu suradnju orkestra sa zvijezdom drugog dijela večeri. Očito duboko i uzajamno poštovanje između maestra Pavla Dešpalja i Ive Pogorelića urodilo je još jednom impresivnom interpretacijom Chopinova Koncerta za klavir i orkestar u f-molu.
Pogorelićev Chopin
Pogorelićev Chopin nikada nije bio bolećiv i sušičav. Naprotiv. Pijanistički genij uporno dokazuje kako se lirska nježnost i snaga nipošto ne isključuju. Tako se filigranska ljepota središnjeg Larghetta može istkati od paučine, ali isto tako i iskovati od čelika – ako su čekić i nakovanj nenadmašni Pogorelićevi prsti i umjetnička imaginacija.
U toj Pogorelićevoj pijanističkoj kovačnici čuda filharmonijski orkestar pod Dešpaljevim vodstvom u svakom je trenutku odlično služio, što raspirenom vatrom što prigušenim žarom, već prema potrebi. Publika je svoj sud izrekla dugim pljeskom i ovacijama.