Pavel - novi ljubimac mlade misleće (ženske) publike

Aljoša Šerić, odnosno njegova alter-ego grupa Pavel već se nauživala opravdano pohvalnih kritika njihovog albuma „Od prve zvijezde ravno“, a koncert u zagrebačkoj Tvornici u petak bio je prva prigoda da bend i publika vide hoće li stvar jednako dobro funkcionirati uživo. I tako je održan jedan od onih koncerata koji su još puno više od dobrog nastupa, moguće začeće dobrodošle nove priče na domaćoj glazbenoj sceni.

Malo je tko na njoj doživio takvu transformaciju kao Šerić od vremena Ramireza koji je odbijao svojom pretencioznošću. Novi je Šerić topao, komunikativan i simpatičan lik na sceni čije se variranje mekog rocka s (zagrebačkom) šansonom, americanom i „balaševićizmom“ i u praksi pokazalo savršeno podatnim za privlačenje mlade intelektualne, pretežito ženske publike (ali se ni njihovi dečki, koje ih imaju, ne osjećaju blesavo, dapače mogu jednako uživati). Tako se Šerić pjesmama o ljubavi i intelektualnim raščlanjivanjima života misleće mladeži na pragu zrelosti na neki način približio Đoniju Štuliću, osim što kod Šerića nema toliko gnjeva i društvenog angažmana, ali svojim djelovanjem svakako zahvaća dio publike koju je nekada gađao Štulić koji je i sam, u nekim fazama, gajio sličan šansonijerski duh.

Gdje će ova glazbena priča završiti, to ovisi dosta o tome koliko će dugo Šerić zadržati ovu razinu nadahnuća, ali na žalost i o općim prilikama. Ovakve je intimistične 'kućne koncerte' teško zamisliti izvan većih gradskih središta, a to ne jamči Pavelu baš bogatu koncertnu aktivnost. No, svakako je lako zamisliti tradicionalna okupljanja jednom ili dvaput godišnje u Tvornici i sličnim mjestima na glazbenom teritoriju u kojem su izvođači poput Massima i Predina dobili velikog takmaca. Dobrodošao!