Novi Spielberg je vani i čini se da je samo to dovoljna informacija da se pohrli u kino. Nakon što se, uvijek podjednako uspješno, okušao u toliko mnogo žanrova, od povijesnih uspješnica kao što je "Spašavanje vojnika Ryana", preko drama poput "Boje purpura" te horora "Ralje", pa čak i do mjuzikla "Priča sa Zapadne strane", Spielberg se vraća jednoj od svojih najvećih ljubavi: znanstvenoj fantastici.
"Dan razotkrivanja" daleko je od njegova najboljeg uratka. Međutim, taj je čovjek ono što je Meryl Streep među glumicama koja bi, da glumi stablo u niskobudžetnom dobitniku Zlatne maline, bila nepojmljivo fantastična. Prije svega, "Dan razotkrivanja" izgleda kao filmski dizelaš i treba mu malo da "krene", da se radnja zahukta, budući da se reakcija u prvih četrdesetak minuta filma može svesti pod rečenicu: "Oh, Bože, treba izdržati još skoro dva sata." No, vrlo brzo nakon te, u kontekstu Spielbergova stvaralaštva, pomalo čak i blasfemične misli, slijedi jedna prava filmska čarolija. Nije to "E.T." koji je dodirnuo srca toliko generacija, niti su to "Bliski susreti treće vrste" koji se smatraju kultnim uratkom, i to ne samo žanrovskim. Ipak, nakon što se radnja filma "zalaufa", stječe se dojam kao da se prolazi kroz portal iza kojeg se kriju ljepote neslućenih razmjera.
Teza filma počiva na tome da u svemiru nismo sami. Posljednjih gotovo osamdeset godina tu spoznaju američke tajne službe skrivaju od javnosti. Sada se pak u priči našao kibernetički genijalac Daniel Keller (Josh O'Connor) koji je na nagovor kolege Huga (Colman Domingo) ukrao sve tajne podatke i odlučio ih podijeliti s javnosti. U bijegu ga u stopu prate te iste tajne službe i ljudi, koje predvodi voditeljem cijelog tajnog istraživačkog tima Noah (Colin Firth), a koji smatraju da je ono što je učinio veleizdaja. Međutim, sve što Daniel želi jest svijetu pokazati istinu jer ona pripada, kako kaže, osam milijardi ljudi. U svemu tome, on nije ni svjestan da je povezaniji s izvanzemaljcima nego što misli. Baš kao što je i voditeljica vremenske prognoze Margaret (Emily Blunt) koju iz njezine nutrine nešto instinktivno vodi prema Danielu, iako se uopće ne poznaju. Kako se oni sve više jedno drugomu približavaju, tako postaje sve jasnije da ovdje izvanzemaljska bića – što je jako rijetko u gotovo svim filmskim tumačenjima (ta, sjetimo se samo Predatora ili Aliena) – nisu zla. Naprotiv! Naši svemirski cimeri smatraju da je najveći doseg naše vrste, ni manje ni više, nego empatija. Putevi i načini na koji nam se isti ti galaktički sustanari javljaju kako nas ne bi prestrašili jer su svjesni da se kao vrsta bojimo onoga što ne poznajemo, zaista su neočekivan obrat u portretiranju "malih zelenih" i prikaz su mekoće i lijeposti života, u čemu, po atmosferi i pogledu na svijet, ovaj film blago podsjeća i na lanjski "Chuckov život".
Horor/triler: SAD, 137 min Režija: Kane Parsons Glumci: Chiwetel Ejiofor, Renate Reinsve, Mark Duplass
Iznimno je kompleksna tema liminalnih prostora, no najjednostavnije objašnjenje bilo bi da je riječ o prostorima koji nemaju drugu funkciju doli prijelaza od točke A do točke B. Primjeri za njih su predsoblja, hodnici, čekaonice, stubišta i sl. Ako se krene o njima razmišljati intenzivnije, kod mnogih se ljudi javlja dojam sablasnosti i nelagode. Upravo na toj ideji počiva "Backrooms: Bez izlaza", hororac iz A24 produkcijske radionice. Neuspjeli arhitekt Clark (Chiwetel Ejiofor) radi u svom salonu namještaja koji je gotovo pred propašću. U posljednje vrijeme taj mu je salon ujedno dom, budući da ga je bivša supruga izbacila iz kuće. Zbog problema sa strujom, Clark posve slučajno otkriva "sobu iza" u koju se čarobno ulazi – kroz zid. I upravo je ta soba bez početka i kraja, s bezbrojnim hodnicima i bez ikakve logike, zastrašujuća, pomaknuta i sablasno prazna te je zapravo glavni lik u cijelom filmu. U tom prostoru vreba i stvarna opasnost koja se otkriva tek na kraju filma, a koja cijeloj, ionako nadrealnoj priči daje dodatni dojam nelagode. "Backrooms: Bez izlaza" poigrava se razumom, tjera do krajnjih granica izdržljivosti i unatoč velikoj količini nelogičnosti i čudnosti, ovo će biti prava poslastica za sve ljubitelje žanra.Bez izlaza (Cinestar)
