Nikica Micevski, član Zajednice nakladnika i knjižara (ZNK) pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i dugogodišnji koordinator hrvatskog nacionalnog štanda u Frankfurtu, vjeruje da hrvatska knjiga u dobu algoritama, globalnih tržišta i novih čitateljskih navika može pronaći svoje mjesto bez gubitka vlastitog glasa. Iza nas je 78. Sajam knjiga u Frankfurtu, ali rasprave o promjenama koje su ove godine obilježile najvažniju svjetsku književnu manifestaciju ne prestaju. Veći naglasak na publici, susretima s autorima i festivalskoj atmosferi otvara pitanje postaje li Frankfurt, uz tradicionalno poslovno značenje, sve više sajam namijenjen široj publici. U vrijeme kada umjetna inteligencija mijenja način na koji se knjige pišu, prodaju i prevode, a društvene mreže određuju što će čitati nova generacija, pitanje opstanka manjih književnosti postaje sve ozbiljnije. Hrvatska književnost, s ograničenim jezičnim prostorom i tržištem, mora se naći na svjetskoj karti izdavaštva, ali bez gubitka vlastitog identiteta.
Micevski kaže da upravo manji književni prostori u takvim trenucima mogu imati određenu prednost: „Kod velikih promjena koje su neminovne i događaju se ciklično, ‘mali’ se često puta uspijevaju lakše i efikasnije prilagoditi promjenama zbog veće fleksibilnosti. Takav je i slučaj s hrvatskom književnošću koja se još uvijek oslanja na ‘analogne’ i ‘klasične’ modele izgradnje književnog identiteta i za sada umjetna inteligencija nema tako jak i negativan utjecaj. A kad su knjige za djecu i mlade u pitanju, one su jedina kategorija koja u zadnjih nekoliko godina bilježi konstantni rast, a posebno je bitno naglasiti da se u najvećem postotku radi o domaćim autorima i ilustratorima, dok prijevodi čine znatno manji dio.“
POVEZANE VIJESTI:
NIšta nije izgubilo smisao
Iako se sve više poslovnih ugovora danas sklapa digitalno, tijekom cijele godine, Micevski ne smatra da je fizičko prisustvo na sajmu izgubilo smisao. Naprotiv, promjene u industriji, kaže, otvorile su prostor i za manje izdavačke sredine. „I u ovom slučaju se radi o velikim promjenama u industriji koje puno jače pogađaju ‘velike’. Lako se može primijetiti da su štandovi američkih, engleskih, njemačkih ili francuskih agencija i nakladnika sve manji i skromniji iz razloga što se većina poslova dogovori online, pa se onda štedi na veličini štanda ili broju ljudi koji su fizički prisutni na sajmu u Frankfurtu. Taj trend je otvorio nove i neočekivane prilike nacionalnim štandovima ili nakladnicima koji dosad nisu imali mogućnost predstaviti se na najatraktivnijim ili najfrekventnijim lokacijama.“
Na nama je da se potrudimo
Za hrvatski štand, kaže Micevski, ove godine to je značilo intenzivniji rad i više konkretnih rezultata: „Na nama je da se potrudimo maksimalno iskoristiti takvu priliku, što smo, vjerujem, ove godine i učinili kroz puno više ostvarenih kontakata, odrađenih i dogovorenih sastanaka sa stranim agentima, agencijama, nakladnicima i ostalim poslovnim subjektima koji su bitni za razvoj naše branše unutar domaćeg gospodarstva, ali i za što bolju prezentaciju naše književnosti na međunarodnoj pozornici.“
Micevski godinama koordinira hrvatske nastupe ne samo u Frankfurtu, nego i na regionalnim sajmovima u Sarajevu i Beogradu. Kaže kako regionalna suradnja nije samo komercijalni izvor, nego i most prema većim zapadnim tržištima.
„Hrvatski nacionalni štand je prisutan na regionalnim sajmovima na kojima postoji ozbiljan interes čitatelja za hrvatske autore i za prijevode na hrvatski jezik. Cilj naših nastupa na tim sajmovima nije samo komercijalni uspjeh, koji, moram napomenuti, nije nimalo zanemariv, nego i ponuditi mjesto susreta posjetitelja i čitatelja s hrvatskim autorima kroz promocije naših autora u službenim programima tih sajmova ili kroz njihova djela koja su uvijek u glavnom fokusu na našim štandovima.“
Tim susretima, objašnjava, često se razvijaju suradnje koje kasnije prate hrvatske autore i dalje, prema zapadnim tržištima. „Na tim sajmovima naši autori, ali isto tako i urednici, prevoditelji, ilustratori, grafički dizajneri i ostale bitne karike u lancu izdavaštva sudjeluju na stručnim panelima, okruglim stolovima i predavanjima gdje ostvaruju dublje i konkretnije oblike suradnje s kolegama iz susjednih zemalja. Takve regionalne suradnje postaju bitna komponenta koja u velikoj mjeri pomaže u naporima za promociju hrvatske književnosti na većim zapadnim tržištima putem nastupa na različitim književnim, filmskim, kazališnim i ostalim kulturnim festivalima, sajmovima i promocijama.“
Snaga konkurencije
Kada je riječ o mladim čitateljima, Micevski ne dijeli pesimizam prema novim žanrovima i digitalnim platformama. Knjiga, kaže, već je ranije preživjela slična upozorenja. „Ako uzmemo u obzir snagu današnje konkurencije knjizi kod mlade publike, kao što su društvene mreže, mobilne aplikacije, videoigre i razni TV sadržaji, budućnost knjige na prvi pogled ne izgleda sjajno. Prije njih su opasnost za fizičku knjigu predstavljale e-knjige i audioknjige, koje su bile najavljene kao mediji koji će kod mladih u potpunosti zamijeniti knjigu u fizičkom obliku. Danas, s odmakom od desetak godina, možemo zaključiti da ne samo da e-knjige i audioknjige nisu zamijenile i smanjile tržište fizičkih knjiga, nego su dodatno pomogli u njegovoj promociji i rastu.“
Uspjeh digitalnog formata, smatra, često potiče i interes za tiskanu knjigu: „Svaka uspješna e- ili audioknjiga rezultira povećanom potražnjom fizičke verzije tog naslova jer se u tom obliku lakše pokloni ili proslijedi dalje zainteresiranim čitateljima.“
Žanrovi poput „Young adulta“, fantasyja i romantasyja, koje neki promatraju kao prijetnju dubinskom čitanju, za Micevskog su prije svega dokaz da knjiga može biti relevantna mladima. „Noviji žanrovi poput ‘Young adulta’, ‘Fantasyja’ ili ‘Romantasyja’, koji danas čine veliki dio tržišta knjiga, stvoreni su i razvijani putem društvenih mreža ili mobilnih aplikacija. Da spomenem samo influensere koji promoviraju knjige s brojem pratitelja koji prelazi milijune na društvenim mrežama ili popularnu zajednicu BookTok na TikToku, gdje su članovi napisali milijune recenzija, komentara i ocjena za svoje pročitane knjige koje drugi članovi koriste kao preporuke.“
Mladi čitatelji i knjiga
Ipak, privlačenje mladih čitatelja nije, za njega, konačni cilj. „U situaciji u kojoj se knjiga natječe s konkurencijom koja je svakim danom sve jača i agresivnija, primarni fokus je zadržavanje i jačanje relevantnosti knjige među mladima. A kad u tome uspijemo, slijedeći korak bi trebao biti razvijanje dubinskog čitanja kod mladih čitatelja.“
Kada govorimo o izdavaštvu visoke književne, povijesne, znanstvene ili estetske vrijednosti, Micevski je jasan: bez državnih potpora takva bi produkcija bila teško održiva. „Državne potpore su neophodne jer bi bez tih sredstava bilo neusporedivo teže, ako ne i nemoguće, izdavati kvalitetna djela domaćih, posebno mladih i neetabliranih autora ili prevoditi djela visoke kvalitete koje domaći čitatelji žele i zaslužuju čitati. Tu se radi o izdanjima koja u startu nemaju veliki komercijalni potencijal, ali imaju visoku literarnu, povijesnu, znanstvenu ili estetsku vrijednost, pa je jako bitno razviti i izgraditi prave kriterije za odabir takvih naslova.“
Hrvatski model financiranja, kaže, u posljednjih desetak godina mijenjao se i prilagođavao, a ZNK je u tom procesu aktivno sudjelovala. „Modeli financiranja i potpore izdavaštvu i prevođenju u Hrvatskoj pretrpjeli su nekoliko izmjena i korekcija u zadnjih desetak godina i ne razlikuju se puno od modela koji se koriste u zapadnim europskim zemljama. Zajednica nakladnika i knjižara, koja djeluje u okviru Hrvatske gospodarske komore, u tom je razdoblju nekoliko puta intervenirala prijedlozima i analizama u smjeru poboljšanja tih modela.“
Suradnja s Ministarstvom kulture i medija, zaključuje Micevski, razvila se u partnerski odnos koji omogućuje daljnje usavršavanje sustava potpora. „U tom procesu razvijen je kvalitetan i partnerski odnos s Ministarstvom kulture i medija, koje, pored implementacije tih prijedloga, ima i svoje inicijative i aktivnosti usmjerene konstantnom unapređenju svih modela koji na ispravan način usmjeravaju državne potpore krajnjim korisnicima.“