Osladio se Netflix velikom De Niru pa se čini da će se broj suradnji samo povećavati. Nakon "Irca" koji nas je na trenutak odveo u zlatno doba epskih gangsterskih filmova i koji je prvi put, kao film sa streaming platforme, ušao u ring s hollywoodskim uradcima, ponovno smo ga mogli gledati u seriji "Nulti dan". Nedavno je pušten i film "Šaptač" Jamesa Ashcrofta, koji je trenutačno najgledaniji film na Netflixu u Hrvatskoj. Filmski plakat, odnosno "profilni vizual" filma na kojem je samo lice starog De Nira jednostavno zove na klikanje i gledanje jer je vjerojatno da je čak i najgori njegov film puno bolji od većine koja se dijeli na ovoj hiperprodukcijski nastrojenoj platformi.
"Šaptač" je kriminalistička drama i psihološki triler koji je okupio zaista dobru ekipu. Osim De Nira, koji je svakako najjača karika, tu su i Michelle Monaghan ("Nestala", "Nemoguća misija", "Pravi detektiv") i Adam Scott ("Polubraća", "Male laži"), koji su jedna od dragih i simpatičnih lica koja se pojavljuju svako toliko u raznim prosječnim filmovima, a još uvijek nikad u velikom projektu koji bi im dao još veću prepoznatljivost. Casting "Šaptača" i više je nego obećavao, ali nada da će ovo biti dobar film trajala je možda nekoliko minuta te se nakon toga rasplinula kao balončić od sapunice.
U središtu priče je Tom (Scott) koji je nedavno postao udovac i samohrani otac i koji se, po želji pokojne supruge, vraća u mjestašce u kojem su odrasli. S njim je i njegov sin Jake, koji, naravno, teško podnosi smrt majke. U toj maloj i ranjenoj obitelji previše je stresa: gubitak voljene osobe, selidba, nova škola, briga oko toga hoće li sve biti u redu u novoj sredini… Ali Tomu stres izaziva i to što je maleni Jake introvertiran i povučen te što umjesto pravih prijatelja ima imaginarne: dječaka u stropu ili djevojčicu koja je uvijek s njim. U jednoj večeri dok je Jake razgovarao s imaginarnim prijateljima, Tom je izgubio živce te se izgalamio na njega da takvo ponašanje jednostavno nije u redu i da treba početi odrastati. U istoj večeri Jake je i nestao, a uskoro se saznaje da to nije jedini nestali dječak, da su nestanci povezani i da očito netko "operira" po gradiću i čini monstruozne zločine. Istragu vodi detektivka Amanda (Monaghan), koju cijeli slučaj podsjeća na slučaj star nekoliko desetaka godina. Taj davno zapečaćeni slučaj, za koji je krivac već osuđen i u zatvoru je, vodio je umirovljeni detektiv Peter Willis (De Niro). Kako bi posložila kockice, Amanda mu se obraća i moli ga za pomoć. Detektiv Peter Willis uključuje se isključivo zato što je nestali Jake, saznaje se u tom silno predvidljivom nanoobratu, njegov unuk. Naravno, da se dodatno začini cijela priča, moralo se ubaciti i to da Tom i Peter godinama nisu bili u dobrim odnosima, da se uopće nisu čuli, da Peter nikad nije ni upoznao svoga unuka, ali da ih je njegov nestanak upravo spojio. Slijedi, kao i u svakoj detektivskoj priči i trileru ove vrste, igra mačke i miša. Dok sat otkucava i Jakeov nesretni kraj sve je bliže, dvoje detektiva zajedno s Tomom polako dolazi do serijskog ubojice. Radnja je predvidiva, no čak ni to nije problem. Problem je što se čini kao da se diglo ruke od gradnje priče i rada na njoj. Dijalozi izgledaju kao da ih je raspisala umjetna inteligencija, i to tako da su ostali promptovi u scenariju. Likovi nemaju nikakav luk, njihove osobnosti su statične, a oni u cijelosti generični. Dakle, nije uopće problem u postojanju već poznate sheme ovakvih filmova i toga što znamo točno što će se i kada dogoditi – problem je u dojmu da je svima bilo mrsko raditi na filmu. Kao da je imati Roberta De Nira u filmu samo po sebi dovoljno da sve bude besprijekorno.
Osjećaj na kraju "Šaptača" nije ni razočaranje koliko je osjećaj prevarenosti i potreba da se, čak i unatoč predugoj minutaži koja seže do gotovo dva sata, um i duša isperu nečim iz Netflixove kategorije "Filmovi koje hvali kritika". Tamo će se sigurno pronaći De Niro u djelu koje je režijski i scenaristički dostojno njegova imena.