Više od deset godina dvojac iz Sibira poznat pod nazivom Plavi nosovi uzburkava javnost do te mjere da su postali najzabranjivaniji ruski umjetnici. Njihova umjetnost protumačena je kao kritika ruskog društva, umjetnosti i politike, no Slava Mizin i Saša Šaburov, koji ovih dana borave u Poreču, ističu kako su mnogo puta bili krivo protumačeni. Pa tako i kad je riječ o fotografiji "Doba milosrđa" na kojoj se dvojica policajca ljube i u kojoj su neki vidjeli kritiku ruskog homofobnog društva.
– Nije nam to bila namjera. Naprosto smo vizualizirali jednu narodnu anegdotu. Svatko tu scenu vidi na vlastiti način. Često uzimamo kliše i stavljamo ga u paradoksalnu situaciju pa neka svatko promišlja iz svoje perspektive – kažu Mizin i Šaburov. Svoje djelovanje nazivaju nekom vrstom distanciranog kriticizma, a to što rade humorističke uratke, ne znači da im je primarno do šale: – Svijet koji gledamo preko medija nema smisla. Naša je sugestija da stanemo i razmislimo o tome što taj svijet zapravo jest. Ne smeta ih kad ih nazivaju populistima.
– U Rusiji je društvo jako podijeljeno pa tako postoji i umjetnost za isključivo bogate. Mi pokušavamo govoriti jezikom koji je razumljiv mnogo širem sloju ljudi, a ako se prema nečemu odnosimo kritički iz naše periferijske pozicije u Novosibirsku, onda je to elitno moskovsko društvo – ističu Plavi nosovi koji kao grupa postoje od 1999. i dodaju:
– Tada su svi bili u strahu od novog milenija. Prijatelji u Novosibirsku smislili su događaj o temi umjetnosti bez struje. Došli smo u atomsko sklonište raditi umjetnost za novi milenij bez alkohola i elektronike, ali već drugog dana nismo znali što bismo sa sobom.
Donijeli smo videokameru i počeli snimati kratke videospotove i humorističke emisije u formi masovne kulture, a na nos smo stavili plastične čepove. Ti videoradovi ubrzo su postali popularni u Rusiji te su nas počeli zvati Plavi nosovi. Naziv smo prvo odbijali, no na kraju smo ga prihvatili nakon što su nam na jednome bijenalu rezervirali sobu pod imenom Plavi nosovi. Shvatili smo da je u toj masovnoj želji postojala istina. I ni iz čega je nastao brend – prisjećaju se.
Vladimir Putin čest je motiv njihovih kolaža i videoradova. "Kada smo prvi put izlagali u Italiji, pitali su nas kako prevladavamo putinsku cenzuru. Odgovorili smo – kakvu cenzuru? Putin nama nije ono što je za vas Berlusconi. Putin je ono što ti osjećaš prema njemu. Za nas je lik Putina kao bilo koji drugi u svijetu masovne kulture. To su stereotipi kojima mi manipuliramo. Tu postoje i neki međunarodni mitovi, kao sa slučajem policajaca koji se ljube. Izbio je skandal koji nije imao nikakve veze s onime što smo htjeli postići".