"Lorca kôd" peti je roman Damira Zlatara Freyja, dramskog i opernog redatelja, scenografa, kostimografa, koreografa i dramatičara, a bavi se s jedne strane tragičnom figurom Lorce, a s druge strane isprepliće se s mladićem Gabrielom koji živi u Zagrebu, na Peščenici sredinom 20. stoljeća. Predstavio ga j eu zagrebačkoj Knjižari Fraktura.
Posveta je to umjetnosti i ustrajnosti, ali i nerazumijevanju, stalnom negiranju čovjekove prirode, mržnji i smrti. Roman prelazi geofizičke i metafizičke prostore, rekla je kazališna kritičarka i spisateljica Nataša Govedić.
U knjizi se čitatelj sve više približava nemogućnosti da ulovi Lorcu, što daje mračan osjećaj, kazala je, usporedivši roman s knjigom “Queer space”, o prostoru koji se protivi socijalnim granicama i stvara alternativnu zonu.
“Lorca kod” je roman koji je izborio svoj Queer prostor, a ovdje ga se uspostavlja putem dubokog savezništva Gabrijela i Garcije, poručila je.
“Te je prostore mainstream kultura vrlo brzo aproprijirala, pa ih uvijek treba ponovno stvarati, što prostor literature može”, kazala je.
Autor je kazao da se s romanom “riješio straha od smrti”. “U romanu mi je bilo toliko lijepo, kako mi nikad nije bilo lijepo u ovom životu. Nakon toga htio sam umrijeti. Ništa mi nije trebalo”, kazao je.
O svome shvaćanju svijeta kazao je da “oštri rubovi prekidaju život, a okrugli ga sastavljaju”.
“U romanu se skače iz svijeta oštrih rubova, u onaj zaobljenih. I to je sve istina: meni se sve tako događa”, pojasnio je autor, zaključivši da su umjetnici “nemogući - i hvala bogu da jesu”.
Nekadašnja televizijska novinarka u kulturi Zrinka Turalija istaknula je da su za taj roman, bilo da Damir govori o sebi i svojoj obitelji, ili društvu, bitna “istina i ogoljivanje”.
Razgovor je moderirao glavni urednik Frakture Seid Serdarević.
Damir Zlatar Frey predstave je ostvario u hrvatskim, slovenskim, bosanskim, srpskim i talijanskim kazalištima. Radi se o uprizorenjima tekstova Ivana Cankara, Oscara Wildea, Slavenke Drakulić, Federica Garcíje Lorce i drugih.
Dobitnik je mnogih priznanja, među kojima su odličje Predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi, Nagrada hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada te Borštnikova nagrada.
Utemeljio je ljubljansku Koreodramu te je pokrenuo Međunarodni festival komornoga teatra “Zlatni lav” u Umagu. Napisao je romane “Kristalni kardinal” (2014.), “Stanzia Grande” (2016.) i “Istarska Lady Macbeth” (2020.)