Tri godine nakon "Musake" stiže drugi album supergrupe koja je u međuvremenu postala gotovo "običan" bend. Baba Yaga nudi "Bablje ljeto", a važnim se čini i najava da bi nakon trećeg albuma počeli s koncertima i postali "prava" grupa, tj. putujuća trupa.
Već i na "Babljem ljetu" Jadranki Ivaniš Yayi i Saši Antiću, te producentu Marku Grabberu – i njegovu kolegi Krešimiru Tomecu, koji je, osim sviranja bas-gitare, zaslužan za tonski miks i mastering – pridružili su se gitarist Robert Pikl, bubnjar Janey Gabrič, trubač Luka Ipave, Irena Giorgi na pratećim vokalima i Ivan Arnold iz Poreča na klavijaturama (i orkestracijama). Arnold je ove godine već objavio sjajan album s Liviom Morosinom "Nebo zgor Pomera", pa se pojavljuje na dva albuma koji ulaze u top-10 najboljih ove godine. Josip Radić iz Kensington Lime, Valentina Boškovića i Buđenja novi je autorski suradnik u naslovnoj pjesmi i još nekoliko njih, uz koaranžiranje, bas i pjevanje. Odličan izbor za ovakav album intimističkih, finih trip-hop-pop vinjeta koje otkrivaju poznate protagoniste u drukčijem izdanju.
Koliko je "Musaka" bila razumljiv izlog svega što su htjeli pokazati na početku, toliko je "Bablje ljeto" fokusiraniji album, gotovo kantautorski. Riječ je o proizvodu uigrane ekipe koja staloženije nudi mirnije pjesme i zvuk malog combo-benda, na razmeđu jazzy-popa, trip-hopa i konvencionalnijih polubaladnih formi.
Da je Yaya jedna od najboljih domaćih pjevačica, jasno je već odavno, a ovdje je ona čvrsto u fokusu albuma koji bi se, već i zbog njezina pjevanja, gotovo mogao doimati kao "njezin" projekt. Saša Antić vokalno je malo povučeniji nego na "Musaki", ali on i Yaya su, uz Grabbera, autori većine materijala i glavni pokretači, s time da su "Lijena" i "Suza za geto" pred kraj albuma očiti jači Antićevi autorski doprinosi. Nisu početnici, ali zajednička budućnost im je i dalje svijetla, čak i nakon babljeg ljeta – i onog kalendarskog i onog koje se odnosi na njihove dosadašnje karijere.