'Ratom se ne bavim zato što želim, nego zato što ga nosim u sebi, u načinu na koji dišem. Nametnut je čovjeku, kao bolest'

U književnosti Adriana Kuči prepoznaje se po snažnomu emotivnom izrazu, po spoju dokumentarnoga i intimnoga te po stalnom traganju za pripadnošću.

Njezina kućna adresa već je dva desetljeća u Ljubljani, no njezin rodni grad, Sarajevo, ujedno je njezina tiha i trajna točka prijeloma – središte svega što jest i polazište njezina stvaralaštva. Stoga ne iznenađuje odabir teme sadržane i u nazivu njezina novog romana "Ime mi je Sarajevo", upravo objavljenog u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Despot Infinitus. Radnja ovog romana smještena je u sam epicentar traumatične povijesti rata u Bosni i Hercegovini kojem je osobno svjedočila – opsadu glavnog grada početkom 90-ih, jednu od najduljih opsada modernog doba, čime ulazi u korpus književnosti koja tematizira rat na prostoru bivše Jugoslavije, ali ga istodobno širi izvan granica svjedočanstva.