Muža je navodno varala s 88 muškaraca, a on njene gole fotografije dao u medije

Bio je to skandal stoljeća – rastava braka koja je potresla uštogljenu, aristokratsku Veliku Britaniju. Vojvoda od Argylla, Ian Campbell, te je 1963. godine javno optužio svoju suprugu Margaret da ga je prevarila s ni više ni manje nego osamdeset i osam muškaraca. Veću buru od toga u britanskoj javnosti uzrokovala je valjda samo abdikacija Edwarda VIII., a u novijoj povijesti tek Megxit, odricanje princa Harryja i njegove supruge Meghan od kraljevskih titula.

A upravo se tom šokantnom i medijski prostituiranom rastavom bavi “A Very British Scandal”, nova BBC-jeva TV serija o kojoj se već tjednima razglaba, a koja je premijeru doživjela prije nekoliko dana.

U njoj razvratnu vojvotkinju od Argylla tumači Claire Foy, koju je, moramo priznati, sasvim neobično gledati u liku fatalne zavodnice nakon što je u “Kruni” glumila plahu, mladu kraljicu Elizabetu. Ipak, Foy ne razočarava i unatoč nježnoj vanjštini iznenađujuće utjelovljuje samoživu žderačicu muškaraca gotovo sasvim bez greške. Njezina jednako samoživog i nimalo nevinijeg supruga glumi pak Paul Bettany, koji energiju ostarjelog ljigavca i predobro prenosi na mali ekran.

Margaret Campbell do danas je ostala zapamćena kao “prljava vojvotkinja”. Okupljeni su je dušobrižnici ispred suda dočekivali s povicima “kurvo” i “droljo”, a fotografija na kojoj oralno zadovoljava neidentificiranog muškarca krasila je sve naslovnice otrovnih britanskih tabloida. Ali ona je, kako to na današnji, progresivni način znamo protumačiti, bila i prva žrtva tzv. osvetničke pornografije i “slut-shaminga” – prozivanja žene zbog njezina navodnog promiskuiteta. No kako je zapravo do toga došlo?

Ethel Margaret Whigham rođena je 1912. godine kao jedina kći imućnog škotskog industrijalca Georgea Haya Whighama i njegove supruge Helen. Do petnaeste godine školovala se u privatnoj školi u New Yorku, živeći tipičnim životom članice visokog društva, a glas o njezinoj ljepoti pročuo se nadaleko. Loš odnos s majkom koja ju je omalovažavala zbog govorne mane i autoritativan, hladan otac Margaret su prisilili da toplinu i nježnost traži drugdje. Zabavljala se s raznoraznim prinčevima i nasljednicima, a u dobi od 15 godina zatrudnjela je s tri godine starijim glumcem Davidom Nivenom. Razbješnjeli otac natjerao ju je na pobačaj i sve je vrlo brzo zataškano. Nakon propalih zaruka sa stanovitim sedmim grofom od Warwicka, 1933. udala se za američkog bogataša, golfera Charlesa Sweeneya. Njihovo vjenčanje bilo je raskošno, no brak obilježen nesrećama.

– Sve što je Charlie želio jest lijepa glupa lutkica od žene – govorila je kasnije.

U braku sa Sweeneyem rodila je troje djece, od kojih je jedna kći bila mrtvorođena. Imala je čak osam spontanih pobačaja, a gotovo je poginula u bizarnoj nezgodi kada je pala u okno dizala (neki, doduše neutemeljeno, tvrde da je zbog tog udarca glavom postala nimfomanka).

Par se razveo nakon četrnaest godina braka, Margaret se ubrzo zaručila za bankara Josepha Thomasa, ali zaruke su jednako brzo i završile. Bilo je tu još nekoliko romantičnih veza, a 1951. godine postala je treća supruga Iana Campbella, jedanaestog vojvode od Argylla. Brak koji će nekoliko godina kasnije vrlo javno i katastrofalno završiti nije ništa bolje ni počeo. Iako je bio naočit, imao titulu i pripadajuća imanja, Campbell i nije bio toliko likvidan, a patio je i od PTSP-a nakon što je u Drugom svjetskom ratu neko vrijeme proveo kao njemački ratni zarobljenik. Bio je ovisan o piću i kockanju, prije nego što su se vjenčali krivotvorio je neke dokumente u zamjenu za Margaretin novac za obnovu svog dvorca Inveraray, a podmetnuo joj i prislušne uređaje u auto. Margaret je pak krivotvorila pisma kako bi pokušala dokazati da Campbellova djeca iz njegova drugog braka nisu zakonita, ne bi li ona stekla prava na svu njegovu imovinu.

Ovako, na papiru, čini se kao da su Ian i Margaret, jednako sebični i podli, bili stvoreni jedno za drugo, ali i njihov brak uskoro se počeo raspadati. Iako se priča i da su možda bili u otvorenom braku, Ian Campbell posumnjao je da ga supruga vara te je među njezinim stvarima skrivene pronašao i krunske dokaze – polaroid fotografije gole vojvotkinje u kompromitirajućim položajima koje je rado i voljno prodao novinama. Smjesta je zatražio rastavu, a sucu je predao popis od čak osamdeset i osam potencijalnih ljubavnika svoje žene. Među njima bili su članovi kraljevske obitelji, plemići i prominentni političari.

Iako je Margaret zaista imala više izvanbračnih afera, taj smiješno visok broj ipak je bio fabriciran, a za velik broj osumnjičenih s popisa danas znamo da su bili homoseksualci. Ona, međutim, to nije iskoristila u svoju obranu ne želeći te muškarce, uglavnom svoje prijatelje i poznanike, dovesti u opasnost budući da homoseksualnost u to vrijeme u Velikoj Britaniji još nije bila dekriminalizirana.

Javnost je sudski proces pratila iz dana u dan, halapljivo gutajući sve najprljavije detalje, a cijela zemlja digla se na noge pokušavajući prokljuviti identitet “bezglavog” muškarca kojeg je Margaret zadovoljavala na jednoj od fotografija. Tko je on, nikada nije otkriveno, ali vjerojatno je u pitanju tadašnji ministar obrane Duncan Sandys. A kada je nesretnom paru odobrio rastavu, sudac Lord Wheatley odluku je obrazložio kazavši: “Vojvotkinja od Argylla bila je itekako promiskuitetna žena koja je svoje seksualne apetite mogla zadovoljiti samo s više muškaraca. Njezin odnos prema svetosti braka bio je naprosto nemoralan.” 

Zbog načina na koji su se javnost, pravosuđe i mediji tih dana prema njoj odnosili, a što bi danas bilo sasvim nezamislivo, Margaretina reputacija bila je upropaštena i nikada se više nije udavala. Napisala je memoare i neko vrijeme nastavila organizirati divlje zabave, ali takav ju je životni stil doveo do prosjačkog štapa. Umrla je, bez novčića na svoje ime, u staračkom domu u Londonu 1993. godine.

Pa iako BBC-jev “A Very British Scandal” zauzima moderno, feminističko očište, ni u kojem slučaju ne pokušava Margaret Campbell apsolvirati njezinih grijeha, već joj samo napokon pružiti pošteno suđenje, prepoznati je kao ženu koja pred razjarenom puritanskom ruljom i muškarcima naklonjenom pravosudnom sustavu jednostavno nije imala nikakve šanse.