Klangspiele von einem anderen Stern. Na njemačkom to znači: igre zvuka s neke druge zvijezde. Tim je riječima bio najavljivan koncert što ga je u elitnom pijanističkom ciklusu münchenskog Prinzregententheatra 22. listopada, na samu 200. godišnjicu rođenja Franza Liszta, održao Ivo Pogorelić.
Jedan oduševljeni poklonik Pogorelićeva pijanizma, i sam pijanist, otvorio je na Facebooku stranicu pod naslovom “The Cult of Ivo Pogorelich”. U tom se fan-clubu okupljaju obožavatelji sa svih strana svijeta razmjenjujući doživljaje s Pogorelićevih nastupa o kojima se govori kao o bombardiranjima iza kojih ostaju tišina, prah i pepeo. Misli se, naravno, na razaranja mnogih čvrstih predodžbi, pa i predrasuda, kako o samoj glazbi, tako i o sviranju klavira, premda posljednjih godina ni sami klaviri ne ostaju neoštećeni, baš kao ni maestrovi prsti i nokti, ispod kojih po tipkama zna poteći i krv.
Zagrebačka dvorana Lisinski ima sreću posljednjih godina biti redovito izložena takvim bombardiranjima, a u ovoj će sezoni Zagrebačka filharmonija dvaput u svojim ciklusima za klavirom imati tog slavnog gosta. Na proljeće ćemo u Pogorelićevoj interpretaciji čuti i Chopinov Koncert u e-molu, a sutra je na redu Prvi koncert za klavir i orkestar u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Pogorelić je ove godine u Zagrebu i na Dubrovačkim ljetnim igrama svirao recitale s programom pripremljenim za uzastopne jubileje dvojice pijanističkih svetaca, Chopina i Liszta. Svaki od tih nastupa potvrdio je Ivu Pogorelića kao doista neku sasvim drugu i drugačiju zvijezdu klasične glazbe.
A odgovori na pitanja o izvorima te različitosti zapravo su vrlo jednostavni. Maestro nam ih je ljubazno prije deset dana pružio telefonom iz svoje rezidencije u Luganu, u kratkom predahu nakon nastupa u Zürichu, Münchenu i Vilniusu, a prije odlaska za Veneciju, Zaragozu i Rim, odakle bi danas trebao stići u Zagreb.
U Münchenu ste svirali na sam Lisztov 200. rođendan. Koliko vama znače takve obljetnice?
U principu vrlo malo. Naravno, to je lijepa koincidencija, ali za mene je, kao izvođača, najbitnije pružiti najbolje u onom što radim.
Ipak, zbog obljetnice ste se ove godine intenzivnije družili s Lisztom...
Povezao sam ta dva kompozitora, Chopina i Liszta, koji su bili gotovo vršnjaci. Svaka prilika za isticanje tako značajnih kompozitora za klavir uvijek je dobrodošla. Široka publika sve je manje pripravna za razumijevanje njihove muzike, posebno mlada generacija, kojoj obrazovni program to ne nudi i koji su sve više udaljeni od značaja i ljepote ostavštine.
Što vas kod Liszta više zaokuplja, njegovi skladateljski postupci ili revolucionariziranje pijanističke tehnike?
I jedno i drugo. On je eksperimentalni autor, a eksperimentalni princip je najbolji. To vidimo i kod njegova prethodnika u čiji se pijanizam on upirao, a to je Beethoven. Taj neprestani eksperimentalni pristup u jednom skladateljskom opusu donosi najveće rezultate i stoga je pristup njegovim kompozicija uvijek izuzetno obogaćen pronalascima i novim iskustvima, naravno, temeljenima na radu i na daljnjem istraživanju. Nešto što vam se kao izvođaču čini vrlo poznato i s čime mislite da ste u vrlo prisnom odnosu najedanput se pokaže tek kao vrata u nešto novo, nepoznato. Kompozitori kao Liszt i Chopin upravo dopuštaju taj pluralizam, tumačenje materijala na više od jednog načina. Kako godine prolaze, iskustvo dovodi do, s jedne strane, možda izoštravanja, a s druge, do približavanja tome što genijalni ljudi ostavljaju iza sebe.
Cijeli tekst pročitajte u subotnjem broju Obzora!