U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, u petak predstavljena je knjiga "Moj osobni Buda" autora Krune Polondaka. Uz autora, i voditelja Ljudevita Grgurića Grgu, o knjizi govorili su urednica Majda Tometić i recenzentica Anamarija Krišto. Knjiga neobičnog imena, "Moj osobni Buda", objavljena u Nakladi Nika, nije Polondakov prvi roman, ali je prvi koji je dobio svoje korice.
Nastao je, kazao je autor, iz osobne potrebe za dubljim promišljanjem vlastite priče, a rečenica od koje je sve počelo i koja mu se neprekidno motala po glavi bila je: "Rođen sam kao četvrto dijete, ali jedini sin." Roman je pisan u ich-formi, s elementima autobiografije, ali nije u potpunosti autobiografski, već intimna ispovijest glavnog junaka, koji dolazi iz disfunkcionalne obitelji, ali koji je odabrao pronaći svoj put i ne pokoriti se društvenim konvencijama.
Majda Tometić, urednica romana, istaknula važnost i vrijednost filozofskih promišljanja i društvene kritike u romanu te pohvalila kompleksnost sporednih likova kroz koje se ti elementi razvijaju.
"Autor u romanu propituje individualnost, toleranciju, odnos prema društvu i vjeri, te nudi slojevitu naraciju u kojoj se čitatelj identificira s likovima i njihovim emocijama. To su tako dobra filozofska promišljanja, intervencije u odnos društva prema različitosti i individualnosti. Teško je roman "Moj osobni Buda" staviti u neku žanrovsku ladicu. Ovo je baš ispovjedna proza", kazala je Tometić.
Anamarija Krišto pohvalila je pak jednostavnost i iskrenost romana, koji potiče čitatelja na razmišljanje o sebi.
"To zrači od prvih stranica ove knjige. Kruno nam je ponudio jednu jednostavnu, sirovu priču u kojoj se vi možemo prepoznati. Hrabro je i potrebno da netko piše tako iskreno te da nas time potakne na razmišljanje. Nećete u njoj pronaći uzvišenost, smjernice kako da razvijete svoju duhovnost. Ova knjiga vam ne nudi gotove okvire i obrasce, već vas kroz priču i likove upoznaje sa životom, lijepim i onim manje lijepim njegovim nijansama. Divno je da jedna knjiga može ponuditi ovako puno", kazala je.
A na konačno pitanje, misli li da je junak romana sretan ili nesretan, Polondak odgovorio je: "Mislim da je on sigurno sretan jer je izabrao jedan potpuno drugačiji put nedefiniran društvom, navikama okoline, Izabrao biti drugačiji, izabrao biti svoj i našao je svoje mjesto u svom vremenu. Ono što bismo zasigurni željeli svi. Najveća stvar u životu jest da živite i da pustite druge da žive svoje živote".
Kruno Polondak, rođen 1967. godine, po zanimanju je frizer, no njegovi alati su, uz škare, kist i olovka. Neumorno piše i slika ne opterećujući se konačnim otvarenjem svojih kreativnih procesa. Inspiraciju pronalazi u scemu čega se dotakne. Ili onda pronalazi njega.