U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 29. prosinca imamo priliku pogledati premijeru operete nad operetama. Riječ je o "Šišmišu" Johanna Straussa mlađeg praizvedenom 1874. godine u Beču gdje je postao jedna od najpopularnijih opereta publike čuvenog Bečkog teatra, a ubrzo potom osvojio i cijeli svijet jer samo u idućih šest godina postavljen je u više od 170 kazališta. Velikog zadatka postavljanja "Šišmiša" na scenu HNK u Zagrebu prihvatio se hvaljeni redatelj Krešimir Dolenčić, ansambl opere vodit će maestro Srba Dinić, a u njoj će pjevati neke od naših najvećih opernih zvijezda poput Lane Kos, Valentine Fijačko, Ljubomira Puškarića... Mi smo odlučili nakon jedne od mnogih i zahtjevnih proba "Šišmiša" porazgovarati s onim najnovijim, mladim i talentiranim članovima opernog ansambla čije vrijeme tek dolazi.
Urnebesna komedija o dovitljivoj osveti doktora Falkea, zvanog Šišmiš, nad svojim suparnikom Gabrielom von Eisensteinom smještena je u raskalašeni ambijent bečkog visokog društva kojim su na ekstravagantnim kostimiranim balovima tekli potoci šampanjca. Originalni libreto "Šišmiša" na njemačkom su jeziku ispjevali Richard Genée i Karl Haffner, a zagrebačka verzija bit će izvedena u hrvatskom prepjevu Vladana Švacova, što za pjevače predstavlja poseban izazov. A "Šišmiš" pritom od njih zahtijeva poprilično kompleksan angažman – osim što moraju pjevati, na pozornici trebaju i plesati, govoriti, glumiti i u sve to unijeti i razigrani, komični element.
– Ovo je moja prva opereta, tako da je za mene taj spoj glazbe, pokreta i glume jedno sasvim novo i izazovno iskustvo, ali trudim se to odraditi najbolje što mogu. Zahtijeva puno brzih pokreta, koji nam, ako se previše razigramo, mogu oduzeti dah, pa je teško ostati koncentriran na pjevanje – otkriva nam mladi tenor Filip Filipović koji tumači ulogu Alfreda.
Da bi stvar bila zanimljivija, lik koji glumi u samoj je predstavi pjevač, a odabranicu svog srca Rosalindu zavodi pjevanjem poznatih arija iz drugih opera pa Filipović zapravo odrađuje - dupli posao.
Posebno je zahtjevan, slaže se sopranistica Darija Auguštan, glumački dio operete.
– Imamo puno dijaloga koji moraju biti tempirani kao švicarski sat, dobro, jasno i razgovijetno izgovoreni, a za to je potrebno mnogo treninga, ponavljanja i našeg privikavanja na scene govora i scene koje su pjevane. To su vrlo različiti vokalni zahtjevi na koje se moramo naučiti prilagoditi. Taj zabavni, komični dio, u mom iskustvu nekako dođe sam od sebe, pogotovo onda kad je atmosfera dobra, a to zaista jest! Ja tumačim lik Adele, sobarice gospođe Eisenstein, jednu vrckavu i koketnu ulogu. Imam dvije zahtjevne arije i mislim da se mogu baš lijepo pokazati, što scenski, što vokalno i drago mi je da jedna tako vesela i razigrana predstava igra i kod nas – kazala nam je Auguštan.
Filipović i Auguštan u ansambl Hrvatskog narodnog kazališta došli su ove sezone i ne skrivaju zadovoljstvo novim angažmanom.
– Ovo mi je prvi projekt otkada sam zaposlena u kazalištu i jako mi je drago što su sa mnom moji mladi kolege koje poznajem još s fakulteta te što zajedno nastavljamo raditi i dalje i napredovati – rekla nam je Auguštan.
– Ja sam zapravo još sam apsolvent na Akademiji, ali ostala mi je samo diploma i uskoro ću biti diplomirani pjevač. Zbilja mi je drago što sam imao priliku postati dio ove odlične ekipe u kojoj vlada jako dobra atmosfera i mislim da još puno toga dobroga možemo donijeti ovoj kući – dodao je Filipović.
Glavnog junaka "Šišmiša" Gabriela von Eisensteina tumači pak tenor Domagoj Dorotić. Premda je i on tehnički novi član ansambla, već je dobro poznato ime na hrvatskim i svjetskim pozornicama. Karijeru je započeo upravo na daskama zagrebačkog HNK, a nastavio u Osijeku i Rijeci te se ove godine zapravo, kako kaže, vratio kući.
– Otišao sam da bih se vratio! Čekao sam najpovoljniji trenutak da bih se vratio u Zagreb jer sam tu ipak doma i mogu reći da sam se vratio svojoj obitelji. Ne mislim pritom samo na svoju privatnu obitelj, nego i na obitelj kao zajednicu u ovom kazalištu gdje su mi prijatelji, gdje sam počeo i odrastao. Tako da sam izuzeto sretan, a atmosfera je fantastična. Radimo svi, rekao bih, bar trostruko više, ali uz ovakav ambijent, vibru i energiju, ništa nije problem – veli Dorotić kojemu je ovo prvi put da nastupa u opereti.
– Ne bih rekao da sam operete podcjenjivao, ali možda im nisam pridavao zasluženu važnost. Sada shvaćam da je to jedan izuzetan izazov i da to ne može baš svatko, a na "Šišmiša" pogotovo gledam kao vrhunsko remek-djelo usporedivo sa svakom vrhunskom operom. Izazov je veći jer se u opereti treba i govoriti, a govorni tekst dobro znati interpretirati, a uz to pjevati, plesati, glumiti, snalaziti se kao da ste u mjuziklu. Mogu reći da sada sve te fahove i žanrove izvođenja još više cijenim – priznaje Dorotić.
Njegov je Eisenstein zapravo pokretač čitave radnje "Šišmiša" jer godinama je ranije na jednom maskenbalu napio doktora Falkea, prišio mu bezobrazni nadimak Šišmiš, a zatim mu i preoteo djevojku.
– No Falke će mu na balu princa Orlofskog vratiti istom mjerom, na jedan izuzetno profinjen i dovitljiv način, i to pred svima! Nevjerojatna je to šaljiva, inteligentna i zabavna priča – smije se Dorotić.
Nevjerojatni su i kostimi i scenografija koje smo imali priliku vidjeti, jer, otkrivaju nam pjevači, redatelj Krešo Dolenčić u "Šišmiša" je unio moderan, glamurozan i šik štih. Za scenografiju je tako zaslužan Stefano Katunar, a za kostime čuveni Alan Hranitelj.
– Čini mi se da Krešo ima jednu vrlo glamuroznu viziju "Šišmiša", što se sjajno nadovezuje na ovaj božićni i novogodišnji period u kojem ga igramo. A i kostimi su, mogu otvoreno reći, najbolji koje sam do sada vidio u svojoj skromnoj karijeri! Taj vizualni efekt stvarno je wow i cijela scena i kulisa su pune detalja, glamura, svjetla... Bit će to jedan lijepi vizualni doživljaj – za kraj nam je kazao Filip Filipović.