Večeras u 21 sat na Drugom programu Hrvatske radiotelevizije prikazuje se film koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, povijesna drama "Dječak u prugastoj pidžami" iz 2008. godine. Ovaj iznimno potresan film nastao je kao adaptacija istoimenog romana irskog književnika Johna Boynea, koji je postigao velik međunarodni uspjeh i prodan je u više od jedanaest milijuna primjeraka. Režiju i adaptaciju scenarija potpisuje britanski redatelj Mark Herman.
Za razliku od većine filmova o Holokaustu, ova priča nudi drugačiji pogled na tragične događaje Drugog svjetskog rata. Zločini se ne prikazuju izravno kroz oči stradalnika, već kroz nevinu, gotovo naivnu perspektivu djeteta koje pripada obitelji tlačitelja, što samo dodatno pojačava užas onoga što se događa u pozadini.
Radnja filma započinje u Berlinu početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća, gdje mali Bruno živi bezbrižnim djetinjstvom prepunim igre i mašte. Njegov otac Ralph, kojeg Bruno idolizira i smatra pravim herojem, zapravo je visokopozicionirani nacistički časnik u SS jedinicama. Obiteljska idila biva prekinuta kada otac dobije veliko promaknuće i obitelj se iz udobnog gradskog života seli u izoliranu, hladnu kuću u ruralnom dijelu Poljske. Bruno je duboko nesretan zbog odlaska iz Berlina, gubitka prijatelja i nove, sumorne okoline koja ga okružuje.
Ubrzo primjećuje da se nedaleko od njihove nove kuće nalazi ograđeno područje koje on u svojoj dječjoj nevinosti doživljava kao neobičnu farmu, pa kroz prozor svoje spavaće sobe promatra ljude na toj farmi i čudi se zašto svi poljoprivrednici usred dana nose prugaste pidžame. Njegovi roditelji na pitanja odgovaraju vrlo izbjegavajuće, zabranjujući mu pritom bilo kakvo istraživanje vrta i šume iza kuće. Usamljen i bez društva za igru, znatiželjni dječak ubrzo pronalazi tajni prolaz kroz šupu i odlazi u zabranjenu šumu kako bi otkrio tko su ti ljudi u prugastim odijelima. S druge strane visoke ograde od bodljikave žice upoznaje dječaka svojih godina po imenu Shmuel, koji je na odjeći imao prišiven broj. U tom trenutku Bruno ne shvaća da se nalazi pred zloglasnim koncentracijskim logorom, a još manje da je njegov vlastiti otac glavni zapovjednik tog mjesta smrti.
Glumačka postava filma pažljivo je odabrana i donosi iznimno snažne izvedbe koje nose cijelu priču na svojim leđima. Malenog Brunu utjelovio je Asa Butterfield, a njegovog prijatelja Shmuela tumači Jack Scanlon. David Thewlis preuzeo je zahtjevnu ulogu Bruninog oca Ralpha, zapovjednika logora koji predstavlja zastrašujuću dualnost ljudske prirode. On je istovremeno brižan otac i hladnokrvni birokrat koji organizira masovna ubojstva s nevjerojatnom pedantnošću. Njegovu suprugu Elsu tumači Vera Farmiga, koja je za ovu ulogu nagrađena priznanjem za najbolju glumicu na dodjeli British Independent Film Awards. Elsa počinje kao žena koja ignorira stvarnost suprugovog posla, ali se postupno lomi pod težinom istine.
Iza kamere stoji ekipa vrhunskih profesionalaca koji su stvorili atmosferu tjeskobe i neizbježne tragedije bez prikazivanja eksplicitnog nasilja. Film je producirao David Heyman, publici najpoznatiji po radu na serijalu filmova o čarobnjaku Harryju Potteru. Glazbu je skladao proslavljeni kompozitor James Horner, koji je upotrijebio vrlo suptilne i nježne note kako bi naglasio emotivnu težinu priče. Zanimljivo je da su redatelj Mark Herman i producenti odlučili da svi glumci govore književnim britanskim naglaskom, umjesto da koriste njemačke naglaske. Mnogi su kritičari zaključili kako je to zapravo sjajan potez jer dramatizira način na koji je njemačka profesionalna klasa potpuno internalizirala Hitlerovu vladavinu. Ta savršena maska uljudnosti i reda služi kao jezivi paravan za industriju smrti koja se odvija samo nekoliko stotina metara dalje.
Ono što ovaj film čini toliko upečatljivim jest njegova neumoljiva gradnja napetosti koja vodi prema jednom od najšokantnijih završetaka u modernoj kinematografiji. Kada Shmuel otkrije Bruni da ne može pronaći svog oca unutar logora, Bruno odlučuje pokazati hrabrost i pomoći svom jedinom prijatelju. U trenutku dječje solidarnosti, Bruno kopa rupu ispod ograde, ostavlja svoju odjeću u blatu i oblači prugastu pidžamu. Ušavši u logor, Bruno konačno shvaća da to mjesto nije farma iz njegove mašte, već prljavo, zastrašujuće mjesto ispunjeno očajem. Prije nego što uspiju išta otkriti o Shmuelovom ocu, dječaci se nađu usred mase zatvorenika koje vojnici tjeraju u veliki betonski objekt. Gledatelji s knedlom u grlu prate kako se vrata zatvaraju, dok film završava tiho, ostavljajući publiku u potpunoj tišini i emotivnom rastrojstvu koje traje dugo nakon odjavne špice.
Važnost ovog filma leži upravo u njegovoj sposobnosti da nas upozori na takozvanu banalnost zla i posljedice ravnodušnosti. Film nam vrlo zorno pokazuje kako se obični, pristojni ljudi mogu uvući u strašne sustave zla, uvjeravajući sami sebe da samo slijede naredbe. Brunina majka Elsa predstavlja sve one ljude koji su okretali glavu i birali neznanje sve dok zlo nije zakucalo na njihova vlastita vrata, a njezino konačno buđenje dolazi prekasno da bi spasilo obitelj od tragedije koju je njezin suprug pomogao stvoriti. Poruka je kristalno jasna: strah ne opravdava nedjelovanje, a slijepo slijeđenje autoriteta nikada ne može biti izgovor za sudjelovanje u zločinima.
Reakcije publike na ovaj film od samog su početka bile iznimno snažne, a mnogi ga opisuju kao jedan od najpotresnijih filmova koje su ikada pogledali u životu. Kritičari su također pohvalili hrabrost redatelja da priču ispriča bez uljepšavanja i jeftine patetike, držeći se čvrsto dječje perspektive sve do samog kraja. Ipak, mnogi upozoravaju gledatelje kako ovo nije prikladan film za mlađu djecu, bez obzira na to što su glavni junaci osmogodišnjaci. Američki poznati filmski kritičar u svojoj recenziji naglasio je kako film funkcionira kao snažna drama upravo zato što postavlja teška moralna pitanja o birokraciji koja gubi svaki dodir s ljudskošću, čineći ga čestim materijalom u školama za poticanje rasprava.
S druge strane, film i knjiga nisu prošli bez značajnih kritika od strane povjesničara i stručnjaka za istraživanje Holokausta. Glavna zamjerka upućena je povijesnim netočnostima, ponajprije činjenici da devetogodišnji dječak poput Shmuela najvjerojatnije ne bi preživio ni jedan dan u logoru smrti poput Auschwitza, jer su djeca odmah po dolasku slana u plinske komore. Također, stručnjaci ističu kako dječaci nikako ne bi mogli svakodnevno i neometano razgovarati kroz ogradu logora s obzirom na stroge straže. Autor romana John Boyne branio je svoje djelo objašnjavajući da je priča namjerno osmišljena kao moralna basna, a unatoč ovim akademskim raspravama, film je nesumnjivo ostvario svoj cilj jer je milijune ljudi diljem svijeta suočio s najmračnijim poglavljem ljudske povijesti.
*uz korištenje AI-ja
Da, punilo je djece je ubijeno u fašističkim kampovima desnih a i lijevih fašista. Sjetimo se samo kostura i pletenica djevojčica koje su od strane ovdašnjih partizana žive zatrpane u jamama uz mnogo tisuća odraslih "klasnih neprijatelja". Licemjerno je samo jedne oplakivati a drugim žrtvama se smijati, odnosno žaliti da ih nije bilo više, kao što to recimo vrli i ugledni SDPov Stazić a i drugi ljevićari poželiše.