Joško Marušić

Marušić: Tvrdim da će “Duga” puniti europska kina

Foto: Davor Visnjić/Pixell
Marušić: Tvrdim da će “Duga” puniti europska kina
13.01.2010.
u 16:02
-Vrlo brzo ću se suočiti s činjenicom je li “Duga” dobar ili loš film - kaže Joško Marušić u povodu današnje projekcije i početka distribucije njegova dugometražnog animiranog filma.
Pogledaj originalni članak

- Vrlo brzo ću se suočiti s činjenicom je li “Duga” dobar ili loš film - kaže Joško Marušić u povodu današnje projekcije i početka distribucije njegova dugometražnog animiranog filma. Film o djevojčici iz Cetinske krajine koja želi proći ispod duge da bi postala muškarac, ne shvaćajući da je dečkima možda i teže, dobio je “predigru” u obliku dosta loših kritika, u mnogočemu opravdanih, pa je Marušić utoliko nervozniji da vidi odjeke publike. Neuspjehom bi, kaže, smatrao sve manje od 100 ili 150 tisuća gledatelja, a to će biti jako teško postići.

- Zašto? Neću tjerati školarce da gledaju film jer je ta priča u lektiri, ali ne vidim razlog da, ako je 200 tisuća djece išlo gledati “Avatar”, pola od njih ne ode pogledati prvi domaći dugometražni igrani film nakon 15 godina. Čak i iz načelnog stava podrške bilo bi dobro da ljudi idu gledati film, da se pokaže htijenje da hoćemo svoj film.

Ali to nisu i ne trebaju biti razlozi zbog kojih se ide u kino.

- Apsolutno, ali kako će ljudi znati sviđa li im se film ili ne ako ga i ne pogledaju. Besmisleno je da iz rodoljublja idemo gledati domaće filmove, ali da se film diskvalificira unaprijed samo zato što je domaći film, to nije dobro.

Ne radi se o nikakvoj diskvalifikaciji, samo kritičari ne dijele vaš entuzijazam i oduševljenje projektom. Možda su kritike utoliko veće jer ste već na početku rada na filmu najavljivali da ćete njime osvojiti Oscara, a nije djelovalo kao da se šalite. Naprosto, film djeluje kao plod kalkulacije, želje da se bude važan, da se svijetu nešto tumači, do detalja se nepotrebno tumače pravila sinjske Alke...

- Priznajem i to da je film na sebe preuzeo neke odgovornosti koje nije trebao, pa previše toga u njemu ima. Što se tiče Oscara, moj film “Riblje oko” ušao je među šest filmova, tada su bile prednominacije, za Oscara. Bio sam, dakle, nadomak Oscaru. A zašto danas spominjem Oscara i dajem ljudima povod da me ismijavaju? Zato što pokazujem mjeru vlastite ambicije koju upućujem mladima, svojim studentima koji su uvjereni da u ovoj zemlji nije moguće napraviti ništa po čemu se mogu natjecati sa svojim vršnjacima u svijetu. A to nije istina! Tu djecu vani ne rađaju nikakve drukčije majke, nego je to linija manjeg otpora kod naše djece koja rađa beznađe i propast. Ja imam pet kućnih prijatelja među oskarovcima, pa nisu to svemirci! E zato ja često pumpam stvari i malo više nego što je potrebno. I želim pokazati da je u ovoj sredini moguće napraviti svjetski proizvod.


Nadate li se onda Oscaru i kakve rezultate u svijetu realno očekujete?

- U ovom trenutku šansa da jedan Hrvat, ne govorim to u političkom smislu, nego u smislu promidžbene i svih drugih infrastruktura, osvoji Oscara ravna je šansi da lukom i strijelom pogodite Mjesec. Mogao sam napraviti neki samodopadni artistički film, ali ne, moj je cilj ući u europska kina i u predvečerje hrvatske premijere tvrdim da ću u tome uspjeti!

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.