Američka spisateljica Rachel Kushner za svoj treći roman "Mars Room" našla se u finalu nagrade Man Booker prije dvije godine. S pravom. Riječ je o odlično napisanom i strukturiranom intimističkom romanu koji se bavi problemima šire, u ovom slučaju američke zajednice.
Roman su na hrvatski preveli Maja Winkler i Damir Biličić, uredila Gordana Farkaš Sfeci, a objavio zagrebački Oceanmore. Rachel Kushner vodi nas američkim velegradovima kao što su to Los Angeles ili San Francisco, ali i američkom provincijom koju se može naći i u velikoj i nevjerojatno raznorodnoj saveznoj državi Kaliforniji.
Priču je poput gustog bršljana isplela oko mlade i atraktivne Amerikanke Romy Leslie Hall, pripadnice nižeg američkog sloja koja je ime dobila po čuvenoj njemačkoj glumici izuzetno tužne sudbine Romy Schneider. Romy, jednostavno rečeno, nema sreće u životu, uostalom kao niti mnogi drugi. Za život zarađuje gotovo donekle decentnim prostituiranjem u prosječnom strip-tiz baru u San Franciscu, gradu kojeg uglavnom ne podnosi i to zato jer ga je jako dobro upoznala. Ona je njegov autentični insajder, a ne hipsterski glorifikator pa je samim tim vrlo često na rubu političke i društvene korektnosti.
Kao samohrana majka, mora prehraniti obitelj, svedenu na sina jedinca kojeg voli kao i što većina drugih majki prirodno i bez zadrške voli svoju djecu. U potrazi je za ljubavlju i za vezom, dakle za nekakvim normalnim životom, ali stjecaj nesretnih okolnosti odveo ju je na dvije doživotne robije jer je ubila svoju mušteriju iz San Francisca, sredovječnog muškarca kojem je postala jedina životna opsesija.
Na suđenju porota nije imala vremena niti volje čuti njene razloge za egzekuciju, iako je i Romy koju je ubijeni Kurt Kennedy zvao Vanessa, bila sasvim sigurno progonjena žrtva u tom zlosretnom i naopakom duetu. Ali sudski sustav (i to ne samo američki) ugođen je tako da ide na ruku onima koji imaju novac i moć, a ne onima koji su siromašni, k tome još samohrani i bez muškog zaleđa.
Rachel Kushner je većinu romana s pravom posvetila brutalnim i plastično opisanim zatvorskim iskušenjima naše netipične heroine pričajući nam usput i prilično mračnu priču o američkoj zbilji i o još mračnijem američkom zatvorskom sustavu. A u tom sustavu teško je i raznim manjinama, napose onim seksualnim, koje se nađu u njegovom paklenom grotlu iz kojeg nema izlaza i koji ne nudi nikakvu šansu za iskupljenje. Pri tome je svojim čitateljima podastrla čitav niz zanimljivih i gotovo nevjerojatno živopisnih uglavnom ženskih likova ili onih koji se ženama osjećaju.
U tim dramatično ispisanim uzničkim dijelovima ovaj se roman doista može čitati i kao moćna i egzaktna dokumentaristička proza, doduše raskošno umotana u vrhunski fikcionalni okvir koja niti u kojem slučaju ne koketira sa publicistikom. Vrlo logično i razložno autorica nas vodi do tužnog i jedino mogućeg, ali ipak poetskog epiloga u kojem Romy pokušava proći ispod metaforične spasonosne duge koristeći svoje zadnje zalihe energije i snage, udružena s prirodom koja joj, na žalost, ne može pomoći.
Simpatije čitatelja tu su potpuno i gotovo bezuvjetno na njenoj strani, jer je njeno srce plemenito i čisto, baš poput njenih želja. Ali ona je sama protiv svih, pa čak i protiv prirode koja je ne uspijeva zaštititi i sakriti na duži period. Zakoni su potpuno slomili njeno pravo na obranu i elementarnu ljudsku slobodu. A siromaštvo je bilo posljednji čavao zabijen u njenu sudbinu. Čak joj je i sin zakonski oduzet i to neopozivo, za sve vijeke vijekova te mu ne može ući niti u trag, nakon što joj je u prometnoj nesreći poginula i majka i sinovljeva skrbnica.
Njeni dirljivi majčinski pokušaji da iskoristi zatvorskog službenika Hausera koji se bavi odgojem zatvorenica propadaju jer su preambiciozni, a Hauser je slabić kojega život također surovo i bez pardona priprema za potencijalnog patološkog nasilnika, a možda čak i ubojicu. U američkom kotlu u kojem se našla i lijepa Romy stalno vrije i kao da se bliži trenutak erupcije. A vrijeme u kojem pokušava živjeti Romy doista podsjeća na vrijeme u kojem je svoje romane pisao i Dostojevski, pisac čije se ime u romanu "Mars Room" nikako ne nalazi slučajno.