Asterix (francuski: Astérix ili Astérix le Gaulois; u nekim adaptacijama poznat i kao Asterix i Obelix ili Asterixove pustolovine) francuski je serijal strip-albuma o galskom selu koje se, zahvaljujući čarobnom napitku koji pojačava snagu, odupire jedinicama rimske vojske Julija Cezara u doba nakon Galskih ratova. Mnoge pustolovine vode naslovnog junaka Asterixa i njegova prijatelja Obelixa u sam Rim, ali i u druge krajeve diljem tada poznatog svijeta.
Serijal se prvi put pojavio u francusko-belgijskom strip-časopisu Pilote 29. listopada 1959. Pisao ga je René Goscinny, a crtao Albert Uderzo sve do Goscinnyjeve smrti 1977. Uderzo je zatim preuzeo pisanje sve do 2009., kada je prava prodao izdavačkoj kući Hachette. Preminuo je 2020. Još za njegova života godine 2013. serijal je preuzeo novi tim koji su činili Jean-Yves Ferri (scenarij) i Didier Conrad (crtež). Do tada su Asterixovi albumi ukupno prodani u gotovo 400 milijuna primjeraka, što serijal čini najprodavanijim europskim strip-serijalom. Preveden je na 111 jezika i dijalekata.
Stripovi o Asterixu obično počinju sljedećim uvodom: "Godina je 50. pr. Kr. Rimljani su okupirali cijelu Galiju. Pa, ne baš cijelu... Jedno malo selo nepokornih Gala još se odupire osvajačima. A život nije lak rimskim legionarima koji čuvaju utvrđene logore Totorum, Aquarium, Laudanum i Compendium..."
Serijal prati pustolovine stanovnika sela Gala dok se odupiru rimskoj okupaciji. To čine uz pomoć čarobnog napitka koji spravlja njihov druid Panoramix, a koji primatelju privremeno daje nadljudsku snagu. Protagonisti, naslovni lik Asterix i njegov nerazdvojni prijatelj Obelix, doživljavaju razne pustolovine. Završetak -ix u oba imena (kao i u svim drugim pseudogalskim imenima u serijalu) aludira na nastavak -rix (što znači "kralj", poput latinskog rex) prisutan u imenima mnogih stvarnih galskih poglavica, poput Vercingetorixa, Orgetorixa i Dumnorixa.
U nekim pričama Asterix i Obelix, a povremeno i druid Panoramix putuju u strane zemlje, dok su druge smještene u njihovu selu i njegovoj okolici. Tijekom većeg dijela povijesti serijala izmjenjuju se radnje u Galiji i izvan nje, pri čemu su priče u parnim svescima smještene u inozemstvo, a neparni su u Galiji, uglavnom u njihovu selu.
Glavno mjesto radnje serijala neimenovano je obalno selo, za koje se pretpostavlja da je nadahnuto Erquyjem u Armorici (današnja Bretanja/Normandija), pokrajini Galije (današnja Francuska), 50. godine pr. Krista Julije Cezar osvojio je gotovo cijelu Galiju za Rimsku Republiku tijekom Galskih ratova. Malo armorikansko selo, međutim, u ovoj alternativnoj povijesti odolijeva jer stanovnici mogu steći privremenu nadljudsku snagu pijući čarobni napitak koji kuha seoski druid Panoramix. Njihov je poglavica Abraracourrcix.
Glavni junak sela je Asterix, malen ratnik kojemu se zbog njegove lukavosti obično povjeravaju najvažniji seoski poslovi. U pustolovinama mu pomaže njegov prilično krupan prijatelj Obelix, dostavljač menhira koji sporije razmišlja i ima trajnu nadljudsku snagu budući da je kao dijete upao u druidov kotao s napitkom. Obvezni pratilac Obelixa je njegov psić ljubimac Idéfix.
Asterix i Obelix (a ponekad i drugi članovi sela) odlaze u razne pustolovine u selu i u dalekim zemljama. Mjesta koja posjećuju u serijalu uključuju dijelove Galije (Luteciju, Korziku itd.), susjedne narode (Belgiju, Španjolsku, Britaniju, Švicarsku, Germaniju itd.) i daleke krajeve (Sjevernu Ameriku, Egipat, Bliski istok, Indiju itd.).
U novijim knjigama serijal koristi elemente znanstvene fantastike i fantastike; primjerice, pojavu izvanzemaljaca u Asterixu i nebu koje pada i grada Atlantide u jednoj epizodi.
U svakom albumu čija se radnja odvija u inozemstvu likovi se susreću sa stereotipima o pojedinoj zemlji, obično suvremenima, kako ih vide Francuzi.
Uz rijetke iznimke, završetak albuma obično prikazuje veliku gozbu na kojoj se okupljaju stanovnici sela – jedina stalna iznimka je bard Assurancetourix, sputan i začepljenih usta kako bi ga se spriječilo da pjeva. Gozbe se uglavnom održavaju pod zvjezdanim noćnim nebom u selu, jede se pečeni vepar i svi se, osim tog jednoga, prepuštaju veselju. Ipak, postoji nekoliko iznimaka, primjerice u Asterixu i Kleopatri.
Humor u stripovima o Asterixu često se temelji na igrama riječi, karikiranju i ironičnim stereotipima o suvremenim europskim narodima i francuskim regijama. Velik dio višeslojnog humora u prvim pričama bio je specifično francuski, što je odgađalo prijevode knjiga na druge jezike zbog straha da će se izgubiti šale i duh priče. Neki su prijevodi dodavali lokalni humor. U talijanskom prijevodu rimski legionari govore rimskim dijalektom 20. stoljeća, a Obelixova slavna rečenica Ils sont fous, ces Romains ! ("Ti Rimljani su ludi!") prevedena je kao Sono pazzi questi romani, šaljivo proširenje rimske kratice SPQR. Noviji albumi imaju univerzalniji humor, i tekstualni i vizualni.
Svi izmišljeni likovi u Asterixu imaju imena koja su igre riječi povezane s njihovim ulogama ili osobnostima te slijede određene obrasce specifične za narodnost. Uglavnom se poštuju pravila poput toga da Gali (i njihovi susjedi) za muška imena imaju nastavak -ix, a ženska imena završavaju na -a; primjerice poglavica Abraracourcix (tako nazvan zbog svoje krupne građe) i njegova supruga Bonemine (koja je često u sukobu s poglavicom). Muška rimska imena završavaju na -us, oponašajući latinski nominativ jednine muškog roda, kao u imenu Gluteus Maximus, mišićavog sportaša čije je ime samo po sebi šala.
Ime Asterix, francuski Astérix, potječe od riječi astérisque, što znači "zvjezdica", tipografski znak "*" koji označava fusnotu, a izvedeno je iz grčke riječi aster, "zvijezda". Njegovo se ime u prijevodima obično ne mijenja, osim naglasaka i prilagodbe lokalnim jezicima.
Ime Obelix (Obélix) može upućivati na "obelisk", kameni stup iz drevnog Egipta (a time i na njegovu veličinu i snagu te zadaću nošenja menhira), ali i na drugi tipografski znak, obelisk ili obelus.
Serijal je adaptiran u različite medije. Postoji 18 filmova, 15 društvenih igara, 40 videoigara i jedan tematski park.
Prije stvaranja serijala Asterix, Goscinny i Uderzo postigli su značajan prvi uspjeh sa svojim serijalom Oumpah-pah, koji je objavljivan u časopisu Tintin. Astérix je izvorno izlazio u nastavcima u časopisu Pilote, počevši od prvog broja 29. listopada 1959. Prvi album pod naslovom Asterix Gal objavljen je 1961. godine. Od tada su albumi uglavnom izlazili jednom godišnje. Njihov je uspjeh kod čitatelja bio ogroman i samo je rastao s godinama.
Uderzove prve pripremne skice prikazivale su Asterixa kao golemog i snažnog tradicionalnog galskog ratnika. No Goscinny je imao drukčiju sliku: zamišljao je Asterixa kao lukava, omalena ratnika koji posjeduje više inteligencije i duhovitosti nego sirove snage. Ipak, Uderzo je smatrao da manjem junaku treba snažan, ali ne baš bistar pratitelj, s čime se Goscinny na koncu složio. Tako je rođen Obelix.
Kada je Goscinny umro 1977., Uderzo je nastavio serijal na zahtjev čitatelja, koji su ga preklinjali da nastavi. Nastavio je objavljivati nove albume serijala, ali rjeđe. Mnogi kritičari i obožavatelji serijala više cijene priče iz ranije suradnje s Goscinnyjem. Uderzo je osnovao i vlastitu izdavačku kuću, Éditions Albert René, koja je od tada objavljivala svaki album koji je on sam nacrtao i napisao. Međutim, Dargaud, prvotni izdavač serijala, zadržao je izdavačka prava na prva 24 albuma koja su stvorili Uderzo i Goscinny. U prosincu 2008. Uderzo je prodao svoj udio Hachetteu, koji je preuzeo tvrtku.
Kći Renéa Goscinnyja, Anne, također je pristala na nastavak serijala i istodobno prodala svoja prava. Nekoliko mjeseci kasnije Uderzo je imenovao trojicu ilustratora, koji su mu godinama bili asistenti, da nastave serijal. Godine 2011. Najavljeno je da će novi album Asterixa izaći 2013., s Jean-Yvesom Ferrijem kao scenaristom i Frédéricom Mébarkijem kao crtačem. Godinu dana poslije, 2012., izdavač Albert-René objavio je da se Frédéric Mébarki povukao iz crtanja novog albuma zbog pritiska koji je osjećao slijedeći Uderzove korake. Strip-crtač Didier Conrad službeno je najavljen kao Mébarkijeva zamjena za crtež, a rok izlaska novog albuma 2013. ostao je nepromijenjen.
Asterix se u Jugoslaviji premijerno pojavljuje u listopadu 1966. u nedjeljnoj reviji Politika Expres. Poseban je kuriozitet da je naslov preveden u "Zvezdan i Kleopatra", a i dalje u prijevodu su imena likova i geografskih pojmova približena srpskim čitateljima. Primjerice, Galija je prevedena kao Medovina, galsko selo kao Mala Mokra Medovina, Asterix kao Zvezdoje, Obelix kao Trboje, Abraracourcix kao Vojvoda Topuz, a Panoramix kao Vračun. Asterix se, kao Asteriks, ubrzo počeo pojavljivati i u tiskovinama drugih republika tadašnje Jugoslavije. U zagrebačkom Plavom vjesniku od 1968. u nastavcima izlazi nekoliko epizoda Asterixa, sve do prestanka izlaženja u 1973. godini. U prosincu 1970. izašlo je posebno, djelomično kolorirano izdanje Plavca s cjelovitom pričom "Asteriks među gladijatorima". Poslije je objavljivan i u drugim magazinima Vjesnika: ZOV-u, ZOV stripu itd. Asterix je u to vrijeme objavljen i u slovenskom Zvitorepcu te u sarajevskom Strip magazinu.
Novinsko poduzeće Forum iz Novog Sada, poslije Forum Marketprint, u svojem tjedniku Panorama također izdaje epizode Asterixa na prijelazu dvaju desetljeća, a od 1973. do 1989. u Stripoteci, u nastavcima i prema izvornoj kronologiji objavljuje prvih 27 albuma. Marketprint je prvi uveo albumski format: 1975. pokreće ediciju Asteriksov zabavnik, u kojoj je između 1975. i 1988. izašlo 48 mekouvezanih kolor-albuma, a izmjenjivali su se Asterix i Lucky Luke, preveden kao Talični Tom. Po uzoru na Asteriksov zabavnik, Dečje novine 1990. pokreću seriju kolornih albuma mekih korica Šampioni stripa, u kojoj bez određene kronologije izlazi šest albuma, te surađuju s Marketprintom u objavljivanju spomenute serije tvrdoukoričenih albuma. Osim navedenih izdavača, epizode Asterixa u osamdesetima objavljivala je i beogradska Politika u tjedniku za mlade Politikin zabavnik. U Hrvatskoj je se serijal objavljuje u albumskoj formi, i dalje popularan kod svih naraštaja čitatelja.