U svibnju 2015. godine svijet je potresla vijest o smrti kralja bluesa – čovjeka čije prezime doslovno znači kralj, čovjeka koji je navodno imao petnaestero djece s petnaest različitih žena, čovjeka koji je svaku svoju gitaru od 1949. nazvao Lucille. On je, naravno, B. B. King, glazbenik čiji su umoran glas i tugaljiv zvuk gitare postali sinonim za blues te kojeg je časopis Rolling Stone uvrstio na osmo mjesto najboljih gitarista svih vremena, a ovo je priča o njegovu životu.
Životi najvećih glazbenika prošlog stoljeća uglavnom su počinjali u malim sredinama, nerijetko u bijedi i siromaštvu, u radničkim obiteljima koje nisu bile previše oduševljene idejom da njihovo dijete krene putem koji će mu možda, i samo možda, osigurati dovoljno financijskih sredstava za život, a još manje vjerojatno – i vječnu slavu. Ni B. B. King, punog imena Riley B. King, nije iznimka po tom pitanju.
Naime, dječaku rođenom 16. rujna 1925. majka je od ranog djetinjstva zabranjivala pjevati blues, točnije "đavolju glazbu", kako ju je sama nazivala, iako je njezin rođak bio poznati blues gitarist i pjevač Bukka White. U to doba, kako je naveo Branimir Pofuk u Večernjem listu neposredno nakon Kingove smrti, šanse da mali Riley B. King rođen na plantaži pamuka u Mississippiju postane kralj bilo čega bile su tek mrvicu veće nego da Bukka White postane bijel. "Crnih momčića s gitarom koji danju crnče, a noću sviraju i pjevaju blues, bilo je mnogo. Jedan od načina da se za njih čuje i da slušateljstvo prepozna i odabere najbolje bio je nastup na radiju. Tim je putem, uzvodno uz rijeku Mississippi, u Tennesseeju, krenuo i Riley B. King. Radeći na jednoj radijskoj postaji u glasovitoj Beale Street u Memphisu, dobio je nadimak Blues Boy. Odatle B. B.", napisao je Pofuk.
Pod novim imenom, B. B. King 1949. snimio je debitantski singl "Miss Martha King", a već sljedeće godine uslijedili su hitovi "You Know I Love You", "Woke Up This Morning" i "Three O'Clock Blues", koja je dosegnula broj 1 na R&B ljestvicama i postala njegov prvi nacionalni hit. King je tada također kontinuirano obilazio noćne klubove, održavajući u prosjeku dvjesto do tristo nastupa godišnje, a vlastiti rekord postavio je 1956. Bila je to godina u kojoj je odsvirao čak 342 koncerta! U to vrijeme već je s njime bila njegova voljena gitara Lucille, a za priču o tome zašto baš Lucille trebamo se vratiti nekoliko godina unazad.
Godina je, ponovno, 1949., vrijeme kada B. B. King održava koncerte po brojnim klubovima, a te sudbonosne zimske večeri (koja je gotovo završila tragično po njegovu gitaru) svirao je na plesnjaku u mjestu Twist u Arkansasu. Osim strastvenih plesača u sredini dvorane našla se i bačva s gorućim kerozinom, koja je služila za grijanje, no tijekom večeri izbila je tučnjava, bačva je prevrnuta, a požar koji je nastao proširio se cijelim prostorom. Cijela ekipa, uključujući i B. B. Kinga, evakuirana je, no po izlasku iz zgrade glazbenik je shvatio kako je u buktinji ostavio svoju gitaru Gibson, vrijednu samo 30 dolara. King je tada pohitao natrag u dvoranu te spasio svoju voljenu gitaru, a nakon što je saznao da je tučnjava između dva muškarca nastala zbog žene po imenu Lucille, to je ime nadjenuo svom instrumentu, kao i svakoj sljedećoj gitari na kojoj je poslije svirao. Bio je to, kako je sam rekao, podsjetnik na to da tijekom života više ne čini gluposti kao što su utrčavanje u zapaljene zgrade i tučnjava zbog žena.
I možda se zbog žena nije tukao, no one su definitivno bile velik dio njegova života. Dvaput se ženio, isto toliko puta se i razvodio (prije svega zbog natrpanog rasporeda svirki), a navodno je imao petnaestero djece s 15 različitih žena. Potonja se informacija do prije nekoliko godina smatrala činjenicom, no 2021. biografija "King of the Blues: The Rise and Reign of B. B. King" autora Daniela de Viséa bacila je novo svjetlo na ovaj, nazovi, slučaj. Naime, kako navodi engleski The Guardian, B. B. King bio je sterilan, i to iz tri razloga: prvo, na njegovu sposobnost da ima djecu utjecali su zaušnjaci koje je prebolio u djetinjstvu, a koji su uzrokovali oticanje testisa; drugo, testise mu je na farmi proboo ovan; a treće, nakon svega toga na njega je utjecala i spolno prenosiva bolest koju je dobio u kasnim tinejdžerskim godinama. Sam autor biografije, Daniel de Visé, također je rekao: "Ljudi iz njegova najbližega kruga govorili su mi uvijek iznova da ne vjeruju da on ima biološku djecu. To su mi rekli njegovi voljeni, pa čak i njegov liječnik. Do kraja drugog braka, dakle u 16 godina bračnog života, nije imao djece. Obje njegove žene imale su djecu s drugim partnerima. B. B.-ovo plodno očinstvo postalo je dio njegove muževne bluesmanske legende, nešto čime se može hvaliti u stotinama budućih intervjua, čak i ako to vjerojatno nije istina."
Unatoč svemu navedenom B. B. King svoje očinstvo nikada nije dovodio u pitanje. Svih petnaestero prihvatio je kao svoju obitelj te im je bio financijska potpora, a kako je jednom rekao prijatelju, nikada ne bi ni pomislio na DNK testiranje. Ipak, jednom prilikom 1996. godine nekoliko je djece na obiteljsko okupljanje došlo s popisom kojim su zahtijevali od Kinga da se odrekne neke druge djece. King je tada predložio DNK testiranje, znajući da nitko neće pristati, i tako je pobuna ugušena.
Slične kontroverze nastavile su se i nakon smrti tada 89-godišnjega kralja bluesa. Naime, tijekom svibnja 2015. njegove dvije kćeri, Karen Williams i Patty King, tvrdile su kako je njihova oca otrovao njegov osobni asistent i menadžer Laverne Toney. "Vjerujem da je moj otac bio otrovan i da su mu davane nepoznate tvari kako bi izazvale njegovu preranu smrt. Zbog toga tražim detaljnu istragu s time u vezi", napisale su obje u identičnim izjavama policiji, dok je Toney kazao kako Karen i Patty stalno izmišljaju neke nove optužbe, koje je također nazvao smiješnima.
Nekoliko tjedana poslije, u srpnju 2015., rezultati obdukcije pokazali su kako je B. B. King umro od posljedica Alzheimerove bolesti, dijabetesa tip 2 i problema sa srcem. "Sada se možemo fokusirati na Kingov sprovod. Napokon će počivati u miru", kazao je tada njegov odvjetnik, a ispraćaju B. B. Kinga, koji je doista bio dostojan kralja, prisustvovao je i tadašnji predsjednik Barack Obama, koji je na sami dan Kingove smrti rekao: "B. B.-ja možda više nema, ali uzbuđenje koje je donosila njegova glazba zauvijek će ostati s nama. I večeras će se u raju održati ubojit blues session."