Koprodukcije jesu ušteda, ali i zatvorenost više nema smisla

        Ovog su hrvatskog kulturnog ljeta osobito do izražaja došle koprodukcije. Predstave su se razmjenjivale između Brijuna, Splita i Dubrovnika, a najavljujući program nove sezone riječkog HNK novi intendant Oliver Frljić posebno je istaknuo intenzivan rad na koprodukcijama. Povećava li se suradnja među kazalištima silom financijskih (ne)prilika ili zbog umjetničkih razloga?

I jedno i drugo. Prva koprodukcija koju je najavio Frljić je Jevgenij Onjegin. Operu Čajkovskog zajednički će realizirati Rijeka i Zagreb. No, zagrebački HNK projektu se priključio nakon što je nova uprava zaključila da za produkciju Kavalira s ružom, koju je zamislila prethodna uprava, jednostavno nema dovoljno novca. Ali, Frljić je najavio i suradnju Rijeke s kazalištima iz Ljubljane i Berlina te opernim kućama iz Stockholma i Helsinkija.Tumačenje da su koprodukcije “nužno zlo” proizašlo iz recesije i oskudice Dubravka Vrgoč odbacuje.

– Posljednjih desetak godina koprodukcije su uvriježeni model funkcioniranja u europskim teatrima. Koprodukcijski projekti doista smanjuju troškove teatara koji u njima sudjeluju, ali prednost koprodukcija vidim prvenstveno u razmjeni ideja, iskustva i različitih teatarskih pristupa. One proširuju teatarske prostore i omogućavaju povećani broj publike, upoznavanje ne samo s različitim teatrima nego i s različitim kulturama – kaže Vrgoč pozivajući se i na svoje iskustvo u ZKM-u koji je u deset godina pod njezinim vodstvom ostvario više od dvadeset koprodukcija.

Intendant Dubrovačkih ljetnih igara Krešimir Dolenčić također kaže da su “koprodukcije jedan od osnovnih alata za mobiliziranje umjetnika iz različitih sredina, kazališta i festivala na zajedničkom promišljanju repertoara, brige za publiku, razmjene umjetnika, opremanja predstava i slično”.

– Financije su tu djelomično i uzrok i posljedica. U ovako umreženom i premreženom svijetu opstanak određenih umjetničkih sredina i institucija unutar nekih zatvorenih krugova vlastite samodopadnosti i samodostatnosti ionako više nema smisla – kaže Dolenčić predviđajući da će “koprodukcije u budućnosti biti osnovni model funkcioniranja, ne samo između različitih kulturnih i zemljopisnih cjelina nego čak i unutar jednoga grada”.

Uostalom, upravo je Dolenčić potaknuo koprodukciju Igara s Ljubljanskim festivalom i mariborskim SNG-om u kojoj je nastao balet “Opasne veze”, zasluženo najhvaljenija predstava ovog ljeta u Hrvatskoj.     

>> Opasne veze Adama i Adama, Eve i Eve, a o Stevi da i ne govorimo