Djevojke iz grupe LELEK pobijedile su na Dori i na tome im čestitamo. Osim teksta pjesme, veliku pažnju privukle su i tetovaže na njihovim licima i rukama. A o čemu je tu riječ?
Tradicijske katoličke tetovaže Hrvatica iz BiH imaju 317 motiva. Ozbiljna je to brojka, a o tom fenomenu govori knjiga Znamen na koži autorice dr.sc. Vesne Haluge izdana u Nakladi Dominović.
Nabocanje križa, bocanje ili bockanje, šaranje, tatauiranje i sicanje tradicionalni su hrvatski izrazi za tetoviranje. Iako je tetoviranje, odnosno ukrašavanje tijela poznato od pradavnih vremena, na prostorima BiH se posebno razvilo za vrijeme osmanlijskih osvajanja, odnosno od 1463. pa sve do 1878. kada je Osmanlijsko Carstvo vladalo teritorijem Bosne i Hercegovine.
- Od sredine 15. stoljeća spašavale su živote žena za vrijeme osmanlijskih osvajanja te je kroz njih ispričana priča o opstanku hrvatskog naroda, objasnila je dr.sc. Vesna Haluga.
No, je li tradicijska hrvatska tetovaža nepravedno zanemarena u današnjem svijetu u kojem su tetovaže sve popularnije i popularnije? Vjerojatno je. Recimo samo da je niti jedan domaći sportaš takvim motivima nije oslikao svoje tijelo. Možda se i to uskoro promijeni.
"Tijekom okupacije Bosne, katoličko stanovništvo bilo je izloženo stalnim osmanlijskim napadima, progonima, pljačkama te otmicama i silovanjima djevojaka i mladih žena te danku i krvi kada je riječ o odvođenju dječaka i mladića u janjičare" - objašnjava dr.sc. Vesna Haluga u svojoj knjizi Znamen na koži - Tradicijska tetovaža žena Hrvatica, katolkinja iz Bosne i Hercegovine te nastavlja:
"Kako bi zaštitili svoju žensku djecu i žene od Osmanlija, tetovirali su im posebice ruke i prste, ali i prsa te ponekad čela znakom križa. Tetovirane su djevojčice i žene (rjeđe muška djeca) između 6 i 16 godina." Ova tradicija polako se počela gubiti prije Drugog svjetskog rata. Danas ih je moguće pronaći kod starijih žena na području srednje Bosne.
Srpsku pjesmu izvode hercegovke. Prava euro izija u malom.