Znanstvenofantastični roman "Gamadd!" autora Franje Janeša predstavljen je u četvrtak u izdanju nakladnika Hena com, a govori o usamljeniku koji svoju usamljenost pokuša izliječiti razgovorom s umjetnom inteligencijom.
"Gamadd!" je sedmi Janešov roman, a urednica Petra Gverić ističe kako se književno djelo koje se zbog svoje tematike - odnosa čovjeka i umjetne inteligencije, donedavno moglo smatrati znanstvenom fantastikom, danas je stvarnost.
Glavni lik romana mladi je Goran koji je slomio nogu te, usred prisilnog boravka u kući, pokušava dosadu izliječiti nadmećući se s umjetnom inteligencijom u pisanju priča.
Priče su i okosnica romana, ističe autor, a radi se o šest priča povezanih krovnom pričom, a koje, svaka na svoj način, progovaraju o paranormalnim pojavama koje se isprepliću u finalu romana.
"Svoje intimne boli i traume glavni lik maskira kroz razgovor s umjetnom inteligencijom odnosno njenom hrvatskom inačicom zvanom Um", rekla je urednica Gverić.
Gverić ističe ChatGPT ne kao primjer umjetne inteligencije, već kao napredni stroj koji zna više o nama nego što mi znamo o sebi, a što će imati posljedice kako na nas, tako i na glavni lik romana.
Književnik Kristian Novak ističe lakoću kojom se knjiga čita, a što pripisuje autorovom umijeću da zaintrigira čitatelja 'natpričom' romana.
Janeš je, naglašava Novak, autor koji stvara djela u kojima je svaki fragment, ma koliko malen bio, bitan za priču. Njegove priče tjeraju na čitanje, dodaje, a upravo je "Gammad!" njegov najzreliji rad, nadilazi njegove prijašnje radove i to upravo zbog načina pripovjedanja.
Usporedio je i "Gamadd!" s filmom "Klub boraca", za koji, smatra, da na sličan način progovara o postkapitalizmu i čovjeku koji mjesto zauzima u takvom sustavu.
"Od dobrog pisca koji od svog prvog rada ne slijedi moderne trendove, Janeš je postao još bolji pisac", smatra Novak te drži da je od laganog cinizma Janeš postao autor koji u svom novom romanu donosi tračak nade.
Njegovi likovi, ma koliko god bili cinični, čitatelju će lako prirasti srcu, dodaje Novak.
Ono što je kod autora fascinantno jest polifoničnost njegovih priča, dodaje urednica Gverić, a tu su i 'poetski pasaži' koji emocionalno pogođaju čitatelja, za razliku od njegovih više ironičnih radova.
Pisci se ne trebaju osjećati ugroženo od strane umjetne inteligencije, smatra autor, a to je zato što ne posjeduje inspiraciju, ali ni traumu koja nas može potaknuti na umjetnost.
S njime se slaže i Novak koji drži da je ljudska podsvijest ono što nas najviše razdvaja od umjetne inteligencije, a što je najmoćniji piščev alat.
Franjo Janeš (1982.) odrastao je i školovao se u Zagrebu, između ostalog u IV. gimnaziji i na Filozofskom fakultetu. Radi kao viši lektor na Odsjeku za germanistiku, a u slobodno vrijeme piše romane među kojima se izdvajaju "Noć mrtvih živaca", "Formula za kaos" i "Čerupanje feniksa".