"lukine žene"

Kad se žena ne ostvari jer joj libido i slobodu sputava malograđanski odgoj

09.11.2021.
u 12:24
Ljubavni roman Petra Pismestrovića objavljen je u nakladi zagrebačke Beletre.
Pogledaj originalni članak

Petar Pismestrović u Hrvatskoj je poznat kao karikaturist europskog ugleda koji već dulje vrijeme svoje radove objavljuje u dnevnom listu Kleine Zeitung iz Graza. Objavio je i desetak knjiga karikatura, uglavnom u Austriji, a nedavno mu je zagrebačka Beletra pod uredničkom paskom Sandre Pocrnić Mlakar tiskala i ljubavni roman “Lukine žene”. Pismestrović je i naslovnicu svog proznog prvijenca obogatio portretnim karikaturama žena koje su obilježile život uspješnog zagrebačkog arhitekta Luke Reljića, koji je, doduše, sporedni lik ovog romana ispričanog iz ženske, što ne znači i feminističke vizure. Jer glavna protagonistica galeristica je Koraljka Klarić, dijete iz ugledne zagrebačke obitelji u kojoj se poštuje autoritet oca, razbarušenog i neukrotivog akademskog slikara dalmatinskog podrijetla, koji do posljednjeg daha poštuje umjetnički hedonizam i ne sluša liječničke savjete. Pismestrović svoju Koraljku prati u duljem rasponu, i to od početnog, gotovo idealističkog seksualnog osvješćivanja s lijepo građenim pomorcem Adrijanom iz Rijeke koji postaje i njezin prvi muž, pa sve do faze kada galeristica ulazi u šezdesete godine života te se pita u što joj je otišao život. Jer, iako je imala prilično čvrste veze s dva naočita i fokusirana rasna muškarca, pomorcem Adrijanom i arhitektom Lukom, nije se ostvarila kao majka, s čime se baš i ne može pomiriti, a nije najsretnija ni u svom profesionalnom, galerističkom miljeu koji joj nije omogućio dublji osobni razvoj i samoispunjenje.

U međuvremenu se raspala i zemlja u kojoj je rođena i na koju, kako se čini, nije imala većih primjedbi, pa joj je ratni raspad Jugoslavije bio prilično košmaran i neobjašnjiv. Iako nikada nije živjela u materijalnoj oskudici jer je bila dijete situiranih roditelja i kao takva dio zagrebačke kulturnjačke elite koja funkcionira po sistemu dobro umreženih klanova, nije se mogla razbacivati novcem i zapravo je ovisila o imetku koji su njeni roditelji stvorili u socijalizmu. A onda i o pragmatičnom i nemoralnom upravitelju galerije u kojoj je našla posao i kojega je morala bespogovorno slušati jer ju je “uhljebio” zbog oca, a u ruku koja te hrani se ne pljuje...

Brak s Adrijanom raspao se sam od sebe i zbog unutrašnjih, osobnih, ali i vanjskih, društvenih faktora i okolnosti i veliko je pitanje bi li ga spasila zajednička djeca da ih je kojim slučajem i bilo. A i dugogodišnja utješna veza sa starijim i karizmatičnim, ali prilično egoističnim Lukom došla je do iste točke zasićenja i dosade kao i veza s Adrijanom. Izlaz iz seksualne i emotivne monotonije Koraljka nije pronašla ni u ekscesnom, kratkotrajnom istospolnom odnosu s prijateljicom iz mladosti, slikaricom ženskih aktova Mašom Uskoković koja je pokušala parišku slobodarsku praksu preseliti u zagrebačke palače, salone, ateljee i spavaće sobe, ali to je bio uzaludan, sizifovski posao. Pismestrovićeva Koraljka žena je očito snažnog libida, ali i žena koja taj libido stalno zapostavlja zbog brojnih predrasuda i pravila koje baštini iz bliže i dalje okoline. Iako joj je otac umjetnik i iako joj je majka osoba koja skriva tajne iz seksualnog sazrijevanja, Koraljka gotovo do samog kraja romana pokušava obuzdavati vlastite nagone i igra na malograđanske karte koje joj jednostavno ne idu u prilog.

A kada strast preuzme kormilo Koraljkina života, odmah dolazi kazna. Ili nagrada, kako se uzme i kako vam drago. Pismestrović je ovaj sentimentalni, izuzetno čitak i roman snažnog zagrebačkog štiha djelomično napisao i u kriminalističkom ključu pa je u priču uveo i četiri tajnovite Lukine žene koje su Koraljku natjerale na ljubomorne ispade čak i u totalno nepriličnom trenutku. No njihovi se identiteti ipak otkrivaju u finalu romana koji je autor možda ipak trebao začiniti dodatnom neizvjesnošću, kako bi uposlio i čitateljevu maštu omogućivši mu nadogradnju odveć pravocrtno ispričane radnje. No Pismestrović se odlučio za srednjostrujaški pristup, napisavši prvenstveno roman o ženama ili, ako hoćete, jednoj ženi, intelektualki koja je vjerna i obiteljskom odgoju, ali i onoj bajci o jednoj jedinoj sudbinskoj životnoj ljubavi koja se nekome ne dogodi nikada, a nekome kao što je Koraljka, bogme i dva puta.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.