U ponedjeljak, 8. listopada, u Villi Mautner-Jäger u Beču zatvorena je samostalna izložba umjetnice Arijane Lekić-Fridrih, kojom je završilo trotjedno predstavljanje njezina rada u povijesnom prostoru vile pretvorenom u mjesto feminističke refleksije, sjećanja i otpora.
Zatvaranje je obilježeno zajedničkom izvedbom performansa “Cautionary Tale” umjetnica Arijane Lekić-Fridrih i Lydie Haider. Ovaj je performans zamišljen kao svojevsna feministička misa: ritual posvećen simboličkom, mitološkom liku Lilith, prvoj ženi koja je odbila poslušnost i time postala arhetip otpora i slobode.
Spajanjem riječi, geste i zvuka, performans je oživio duh Lilith kao figure koja stoji izvan hijerarhije i dogme, ali unutar zajedničke ženske povijesti. Publika je svjedočila činu kolektivnog sjećanja i oslobađanja: umjetničkom ritualu koji slavi žensko pravo na glas, tijelo i postojanje.
"Svojim recentnim djelovanjem, Arijana Lekić-Fridrih postala je u Hrvatskoj i šire općepoznato ime kad se govori o umjetnosti koja potiče na akciju, koja promišlja sadašnjost na beskompromisan način, kakva u današnjem oportunističkim politikama zasićenom svijetu, nije nimalo dobrodošla. Međutim, gdje bi umjetnost bila da čeka idealne uvjete ili da čeka pozivnicu, kaskala bi za onima koji joj dopuštaju postojanje. Samo svojim neumornim angažmanom posljednje tri godine kroz jednostavnu i simboličku gestu i sliku Tihe mise koju projicira kroz medije - mirno stajanje na trgovima diljem Hrvatske, naučili smo kolektivno snagu umjetnosti i pojedinke i pojedinca u društvu.", kažu organizatori.
Stoga, smještaj izložbe u Villi Mautner-Jäger ima i snažnu simboliku. Naime, vilu je krajem 19. stoljeća izgradila obitelj Mautner von Markhof za Herthu, kćer feminističkih uvjerenja, a već početkom 20. stoljeća postala je salonom kulture i intelektualne razmjene. U njezinim su prostorima djelovali Gustav Klimt, Egon Schiele i Alma Mahler, dok je kasnija povijest donijela progon, rat i šutnju autoritarizma. Upravo taj prostor, sa svojim slojevitim nasljeđem vidljivosti i brisanja, briljantnosti i prekida, postaje idealan sugovornik Arijaninu radu koji jednako neumorno propituje moć, pamćenje i otpor.
U svom radu Arijana od najranijih projekata inzistira na vidljivosti onih koji su potisnuti ili izbrisani: žena u pregovorima s patrijarhalnim kodovima, queer zajednice izbrisane iz javnog diskursa, pojedinaca čiji su životi oblikovani nesigurnošću i sustavnom nebrigom. U njezinim djelima tijelo postaje i subjekt i izvor – nosi upise društva, ali mu i aktivno odolijeva. Bilo kroz izvedbe u trajanju, pažljivo birane predmete ili prostore kolektivne refleksije, Arijana publiku poziva da se suoči s neugodnim istinama o moći, nasilju, tišini i suučesništvu.
U prostoru vile, posjetitelji su mogli vidjeti i lik Marije nalik onome koji se "ukazao" iznad Thompsonova koncerta u Zagrebu, ali i zastavu sa prvim bijelim poljem na kojoj je umjetnica napisala "ovo nije zastava i zato ju slobodno režite, palite, crtajte po njoj...".
Zatvaranjem izložbe u Beču simbolično je zaokružen ciklus rada koji povezuje mit, društvenu stvarnost i suvremenu umjetničku praksu, potvrđujući Arijanu Lekić-Fridrih kao jedno od najvažnijih feminističkih umjetničkih glasova regije.
"Umjetnica" koja ne propušta priliku da pokuša prikazati hrvatsku državnost i religiju isključivo u negativnom smislu. Isto tako , kao i oni koji je podržavaju ili joj daju prostor u medijima. Nisu Europu stvorili takvi kao ona , nego Kršćanstvo i domoljublje , što danas itekako možemo vidjeti u zemljma koje su primile mase "ratnih izbjeglica" iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka , koje podržavaju destruktivni "umjetnici" poput nje.