Film "Stelin život" koji večeras gledamo na HRT 3 nas uvodi u Berlin 1940. godine, gdje upoznajemo živahnu i karizmatičnu Stellu Goldschlag, koju maestralno tumači Paula Beer.
Plavokosa i plavooka, Stella sanja o karijeri jazz pjevačice i putovanju u Ameriku gdje bi nastupala na Broadwayu. Njezin svijet su zadimljeni noćni klubovi, glazba i nada u budućnost. U svojoj naivnosti, ona odbija prihvatiti surovu stvarnost nacističke Njemačke, govoreći ocu: "Oni me ne prepoznaju. Ne izgledam kao Židovka". No, kako se obruč nacističkog terora steže, snovi o blistavoj budućnosti nestaju, a elegantne haljine zamjenjuje radni kombinezon u tvornici oružja, gdje je prisiljena raditi na izradi dijelova za pištolje njemačke vojske.
Nagli skok u 1943. godinu prikazuje Stellin život u potpunom rasulu. Nakon velike racije poznate kao "Fabrikaktion", u kojoj su nacisti ciljano hapsili preostale berlinske Židove na njihovim radnim mjestima, Stella i njezini roditelji, Toni (Katja Riemann) i Gerhard (Lukas Miko), prisiljeni su živjeti u ilegali. Očajnički pokušavajući osigurati lažne dokumente i kartice za hranu, Stella se povezuje s Rolfom Isaaksohnom (Jannis Niewöhner), šarmantnim krivotvoriteljem isprava. Njih dvoje postaju lukav tandem, no njihova sreća je kratkog vijeka. Ubrzo bivaju uhićeni, a Stella se nađe u rukama Gestapa, gdje je podvrgnuta brutalnom mučenju. Suočena je s nezamislivim izborom: ili će ona i njezini roditelji biti deportirani u Auschwitz ili će postati "hvatačica" i Gestapu otkrivati lokacije drugih Židova koji se skrivaju po Berlinu.
Odluka da postane suradnica isprva je vođena očajničkom željom da spasi obitelj. Njezine prve izdaje su teške i mučne, no kako vrijeme odmiče, Stella se preobražava. U suradnji s Rolfom, koji joj se ponovno pridružuje, lov na skrivene Židove pretvara se u okrutnu igru u kojoj, čini se, počinje i uživati. Novac, lijepa odjeća i sloboda kretanja po Berlinu postaju opojne beneficije izdaje. Film ne bježi od prikaza njezine transformacije iz žrtve u nemilosrdnog krvnika, čak i nakon što su joj roditelji, unatoč svemu, deportirani u Theresienstadt, a kasnije i ubijeni u Auschwitzu. Njezina izdaja, kako navode povijesni podaci i svjedočanstva sa suđenja, dovela je do uhićenja stotina, a možda i tisuća Židova.
U srcu filma je višeslojna i potresna izvedba Paule Beer, glumice koja je već oduševila publiku i kritiku u suradnjama s redateljem Christianom Petzoldom ("Transit", "Undine", "Afire"). Beer uspijeva ono što se čini nemogućim: pronaći tragove čovječnosti u čudovištu i istovremeno izazvati gađenje i sažaljenje kod gledatelja. Njezina Stella je istovremeno šarmantna i manipulativna, ranjiva i okrutna, slomljena žena čija je psiha uništena do te mjere da ni nakon rata nije mogla priznati vlastitu krivnju. Kako je i sama glumica izjavila u jednom intervjuu, rijetkost je naići na ovako kompleksnu žensku ulogu, a njezin je pristup bio ne osuđivati, već pokušati razumjeti mehanizme koji su doveli do takve tragedije.
Redatelj Kilian Riedhof, koji je priču o Stelli Goldschlag istraživao više od dva desetljeća, ne nudi jednostavne odgovore niti moralne lekcije. Scenarij, temeljen na sudskim zapisnicima i svjedočanstvima, stvara napetu i autentičnu atmosferu, tjerajući publiku da se neprestano preispituje. Film postavlja pitanje osobne odgovornosti i granica koje je čovjek spreman prijeći radi preživljavanja. Riedhof ne opravdava Stelline postupke, ali jasno prikazuje da je ultimativno zlo nacistički režim - sustav toliko nehuman da je bio u stanju uništiti humanost i kod svojih žrtava.
"Stelin život" premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Zürichu 2023. godine i bio je u užem izboru za njemačkog kandidata za nagradu Oscar. No, njegova važnost nadilazi filmske nagrade. U vrijeme kada u Europi jačaju desničarski ekstremizam i antisemitizam, priča o Stelli Goldschlag služi kao zastrašujuće upozorenje. Podsjeća nas kako strah, nesigurnost i osjećaj odbačenosti mogu postati plodno tlo za ekstremne ideologije i moralni kolaps. Stellin život nakon rata bio je jednako tragičan. Iako je osuđena, kaznu nije odslužila zbog ranije presude sovjetskog vojnog suda. Živjela je izolirano, kao trajni parija, isključena iz procesa ozdravljenja židovske zajednice. Svoj život okončala je samoubojstvom 1994. godine, ostavivši iza sebe mučnu priču koja i danas, osamdeset godina kasnije, izaziva jezu i postavlja pitanja na koja nema lakih odgovora.