Iza svakog imena krije se priča

Baš kad pomislite da je Daša Drndić već iscrpila i svoje tematske interese (opsesivno bavljenje tragičnom sudbinom pojedinca u vihoru “zlokobne povijesti”), i svoj karakterističan autorski prosede (mješavinu fikcije i faktografije, romanesknosti i autobiografičnosti, kolažnoga umetanja dokumentarnih tekstualnih i intermedijalnih fragmenata u glavni pripovjedni tijek), ta vrsna autorica opet iznenadi književno moćnom i uvjerljivom uporabom naoko potrošenog motivskog vrela i narativne strategije.

Najnovijem svom djelu naslovljenom “Sonnenschein” (Fraktura, ur. S. Serdarević) dala je žanrovsku odrednicu “dokumentarni roman”. Nastavljajući se na impresivan niz romana objavljen u posljednijih 10-ak godina kojima se D. Drndić učvrstila na vrhu vrijednosne ljestvice suvremenih hrvatskih prozaika (”Umiranje u Torontu”, “Canzone di guerra”, “Totenwande”, “Doppelgu00E4nger”, “Leica format”), “Sonnenschein” se pokazuje krunom tog opusa posvećenog intelektualno dubokom, a literarno relevantnom propitivanju pogubna djelovanja totalitarnih ideologija 20. st. na individualne živote žrtvovane nekom “višem “ cilju (rasi, naciji, državi, klasi).

Autorica u glavnoj narativnoj liniji prati sudbinu Haye Tedeschi iz židovske obitelji iz Gorizije koja je u Drugom svjetskom ratu rodila sina s njemačkim oficirom, zločincem iz Treblinke, a dijete su joj, u sklopu nacističkog programa “lebensborn-djece”, oteli i dali na usvajanje (i pravilan arijevski odgoj) u njemačku obitelj. Poslije 62 godine majka i sin se sastaju (završnica romana ispripovijedana je iz sinove perspektive).

Pojedinačnu obiteljsku tragediju autorica smješta u širi povijesni okvir. U romanu složene strukture, te široke vremenske (raspon od 18. do 21. st.) i prostorne obuhvatnosti (zahvaća gotovo cijeli europski, napose srednjoeuropski zemljovid), fikcionalna sadržajna potka obogaćuje se dokumentarnom građom: rodoslovima, popisom stradalih talijanskih Židova, fotografijama, notnim zapisma, svjedočenjima žrtava i krvnika, fusnotama o stvarnim osobama, statističkim podacima...).

Iza svakog imena krije se priča, rečenica je koja se kao lajtmotiv provlači tim potresnim romanom ispisanim naizgled hladnim, oporim stilom, to djelotvornijim što je više lišen patetičnosti, sentimentalnosti ili ideološke obojenosti. Priče iz “Sonenscheina” pamte se trajno kao iznimna literarna opomena, oštar glas protiv svega neljudskog u ljudskom.