U jednoj rečenici priča ide ovako: doktor Thomas Stockmann, kao liječnik zaposlen u toplicama od kojih živi cijeli gradić, otkrije da je voda u omiljenom turističkom kupalištu kontaminirana otpadom iz obližnjeg industrijskog postrojenja, a kada pokušava upozoriti na opasnost, udara u zid prikrivanja u ime javnog interesa i privatnog kapitala, odnosno vlasti, odnosno grada, odnosno njegovih građana, koji se na kraju sami dignu protiv "neprijatelja naroda".
Ovako je sadržaj Ibsenove drame "Neprijatelj naroda", u izvrsnom eseju objavljenom u programskoj knjižici predstave premijerno prikazane prošlog vikenda u Drami Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, sažeo Boris Dežulović, tek jedan od više Hrvata ključnih za ovu produkciju.
Režirao je Ivica Buljan, njegova stalna suradnica Ana Savić Gecan svojim je kostimima savršeno pogodila provincijski ukus aktera i duh mjesta, a ime autora adaptacije dramskog teksta u svim je materijalima, pa i na plakatima, najistaknutije. Istom vrstom i veličinom slova, koautorski ravnopravno uz Henrika Ibsena, posvuda piše: Viktor Ivančić.
Njegova kompetencija za temu neupitna je, kao i literarno majstorstvo koje je u ovom tekstu doseglo još jedan vrhunac.
"Rajske terase" Ivančić je pretvorio u bivšu vojarnu pretvorenu u primorski turistički kompleks s rajskom plažom, a izvor trovanja su tone i tone toksičnog otpada što ga je vojska zakopala pod velom noći i vojne tajne.
Osim da je plaža zbog otrova u vodi opasna po život, doktor će otkriti i da su valjda svi osim njega znali za "tajno" zakapanje otrovnog otpada, od frizeraja, do potplaćenih lokalnih moćnika, uključujući i njegova brata Petera, gradonačelnika.
Umjesto jednih lokalnih novina, kao što je bilo u Ibsenovo vrijeme, Ivančić u igru briljantno uvodi čitavu scenu multimedijskih korporacija u sprezi s hejterskim društvenim mrežama. Burleskni vrhunac prvog dijela predstave je kada se Hovstad (Benjamin Krnetić) i Billing (Timon Šturbej), urednik i novinar lokalnog portala, razulare u smišljanju spinova i laži na račun zadrtog istinoljupca Thomasa. Svojim improvizacijama nadogradili su Ivančićev tekst referencama na slovenski društveno-politički predizborni trenutak. Nisu poštedjeli ni predsjednicu u prvom redu gledališta. Ne da im nije zamjerila, nego je srdačno i iskreno čestitala i rezala s ansamblom tortu nakon predstave.
Smijao sam se i ja, dok se nisam zapitao, a čemu se, kao novinar, zapravo smijem, dok tandem Ibsen – Ivančić dočarava bijedu i jad naše profesije pretvorene u polugu sistema zatrovanog i pokvarenog do srži.
Buljan i čitav ansambl, predvođen Markom Mandićem u ulozi doktora, zaigrali su strastveni tango s Ivančićevom adaptacijom Ibsena. Pia Zemljič i mlada Kaja Petrovič impresivne su kao dvije žene, doktorova supruga Katarina i kći Petra, koje će imati ključnu ulogu u finalu. Prva kao ona koja beskompromisno staje uz muža, druga kao nova generacija koja je odrasla u svijetu u kojem istina više ne znači ništa. Jedina istina je da je hotel sinoć izgorio, znamenite su riječi kojima Petra zaključuje predstavu.
Sjajnu postavu upotpunjuju Jure Henigman kao Peter Stockman, Matija Rozman kao doktorov punac Morten Kill te Klemen Janežič i Maks Dakskobler kao Aslaksen i Horster.
Aleksandar Denić napravio je efektnu scenografiju od drvene montažne građe nalik Ikei ili Slovenijalesu, okačivši iznad svega, u duhu satire na račun svih i svega, naslovnicu Voguea s Gretom Thunberg kao ikonom ekološkog glamura.
Vrhunac, pak, Buljanove režije bio je izmještanje doktorova govora u gradskoj skupštini u kazališno predvorje, s bukačima među publikom. Također i način na koji je na pozornicu uvodio u Ibsenov tekst od Ivančića interpolirane likove i lekcije "jahača kapitalipse". Tu smo mogli čuti citate Hane Arendt, ali i komentare o banditu na čelu velike svjetske sile koji je odlučio napraviti ljetovalište na obalama Gaze, povrh grobova ubijenih ljudi. Ivančić Ibsenu nije oduzeo ništa, a maksimalno ga je zaoštrio za današnje vrijeme.
"Nema mnogo dramskih tekstova koji tako odjekuju u vlastitoj budućnosti kao što to već sto pedeset godina, svaki put nepogrešivo, uspijeva 'Neprijatelju naroda' Henrika Ibsena iz davne 1882. godine..." napisao je Dežulović. Potvrda aktualnosti komada potvrđena je istoga dana i u Hrvatskoj, kao u naručenom produžetku ove predstave. Umjesto da krenu na premijeru u Ljubljanu, Ivančić i Dežulović, "certificirani neprijatelji naroda" (kako Dežulović predstavlja Ivančića), ostali su u Splitu suočiti se s još jednim repriznim nastupom autohtonih hrvatskih, a zapravo nimalo originalnih primjeraka progonitelja narodnih neprijatelja.