Predstava Nevjerojatno nepoznat slučaj Slavka G. iz Kutine, u režiji i prema tekstu Vedrane Klepice, premijerno će biti izvedena 12. veljače u 20 sati u Kulturnom centru Travno.
Projekt je inspiriran detaljima iz slabo zabilježene biografije Slavka Goldschmidta, kazališnog glumca koji je tijekom Drugog svjetskog rata deportiran u logor Jasenovac, gdje je bio član logoraške kazališne skupine.
Kako navodi autorica, riječ je o poetskoj kontemplaciji na temu sjećanja i umjetnosti – o pitanju kako pristupiti rekonstrukciji materijala koji je toliko skroman i krhak da svaka konkretizacija otvara više pitanja nego što nudi odgovora. Zbog toga je predstava prvenstveno posveta umjetnosti i činjenici da i u najokrutnijim vremenima ona postaje sredstvo kojim se u besmislu nasilja stvara nešto smisleno – da se u prostorima šutnje i praznine oblikuje nešto što ljude povezuje i daje im barem tračak nade u borbi protiv totalitarnosti i smrti.
Predstavu izvode Nikolina Majdak i Sara Stanić. Glazbu i oblikovanje zvuka potpisuje Hrvoje Nikšić, scenski pokret Saša Božić, scenografiju i kostimografiju Petra Pavičić, a oblikovanje svjetla Luka Matić. Produkciju potpisuju Nikolina Majdak, Silvija Stipanov i Srđana Vrsalović.
Kako napraviti kazališnu predstavu ili operni koncert bez dramskog teksta, libreta ili notnog zapisa? Bez scenografije, bez kostima, instrumenata ili scenske rasvjete? Ili na kraju krajeva bez profesionalnih izvođača koji interpretiraju taj materijal? To možda nije nemoguć pothvat, ali zasigurno jest izazovan, te dovodi u pitanje kvalitetu i privlačnost onoga što vidimo na sceni. Jer ono što publika traži u izvedbenim umjetnostima je virtuoznost i bravuroznost izvedbe, scensku rafiniranost, vizualnu impresivnost i nadahnutu glazbenu interpretaciju.
Eliminiranjem ključnih elemenata koji čine izvedbu, ona postaje sve siromašnija i manjkavija, dok ne postane poput nejasnog sjećanja na nešto kompleksnije. Poput neke daleke povijesti čiji su svjedoci jedan po jedan poumirali, i nakon njih je ostala samo skromna dokumentacija koja se nanovo reinterpretira, dokazuje, opovrgava ili napada, sve dok ne izgubi svaki suvisli trag svoje autentičnosti. No ipak između povijesne dokumentacije i umjetnosti postoji jedna ključna razlika – povijest govori o partikularnostima temeljenim na činjenicama. Umjetnost je dijalog koji povezuje praznine između tih činjenica, te ostavlja trag univerzalnog ljudskog iskustva.
Ova predstava intimna je posveta kazališnom umjetniku Slavku G., rođenom u Kutini, o kojem se ne zna mnogo, osim činjenice da je stvarao u nemogućim uvjetima te da je pogubljen u vremenu i sustavu koji se više nikada ne bi smjeli ponoviti.
Predstava nastaje u produkciji Cirkusom Inspirirano Rubno Kazalište POZOR i Ganz nove kulture promjene. Partneri su Kulturni centar Travno, Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade POGON i Omnibus. Realizirana je uz potporu Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova.
U predstavi se koriste fragmenti poezije Piera Paola Pasolinija i Charlesa Reznikoffa te dijelovi iz operete „Grofica Marica“ Emmericha Kálmána.
Pretpostavljam da će autorica biti optužena za "revizionizam", a možda i Slavko G. posmrtno bude izveden na optuženičku klupu.