Jedan od važnih međunarodnih trenutaka ovogodišnjeg Zagrebačkog opernog festivala bio je i prvi veliki zagrebački nastup uglednog španjolskog vokalnog ansambla Cantoría, koji se u HNK2 predstavio u suradnji s Hrvatskim baroknim ansamblom izvedbom opere Venera i Adon engleskog baroknog skladatelja Johna Blowa. Dolazak Cantoríje u Zagreb nosi i dodatnu simboliku u kontekstu međunarodnih suradnji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Ansambl je tijekom ranijih godina nastupio kao rezidencijalni umjetnički sastav uglednog španjolskog Festivala de Peralada, s kojim je HNK u Zagrebu ove godine započeo suradnju. Upravo je u Peraladi ovoga kolovoza Zagrebački operni festival predstavljen španjolskim medijima, čime je otvoreno novo poglavlje povezivanja zagrebačke operne scene s jednim od važnih europskih festivalskih središta.
U sklopu četvrtog međunarodnog Zagrebačkog opernog festivala sinoć je tako u HNK2 izvedena Blowova Venera i Adon, djelo iz 1683. godine koje je zagrebačkoj publici ponudilo rijedak susret s jednim od najzanimljivijih ostvarenja ranobaroknog glazbenog kazališta.
U zajedničkoj izvedbi Hrvatskoga baroknog ansambla i Cantoríje, pod ravnanjem Jorgea Losane, Blowova opera pokazala se kao djelo u kojem se nježnost i ironija, senzualnost i slutnja tragedije neprestano izmjenjuju. Naizgled jednostavna priča o božici Veneri koja žudi za smrtnikom Adonom dobiva pritom slojevitiju dimenziju: iza ljubavne igre, pastoralne vedrine i gotovo razigrane lakoće postupno se nazire neizbježnost tragičnog završetka.
Publika u HNK2 izvedbu je pratila s posebnom pažnjom, a završetak je nagradila dugim i toplim aplauzom. Bilo je to priznanje umjetnicima koji su gotovo četiri stoljeća staro djelo uspjeli približiti suvremenom gledatelju i učiniti ga živim, neposrednim i komunikativnim.
Posebno je dojmljiva bila lakoća kojom su se glazbenici i pjevači kretali kroz specifičan zvukovni svijet engleskog baroka. Hrvatski barokni ansambl pružio je muzikalnu, rafiniranu i stilski preciznu instrumentalnu osnovu, dok je Cantoría unijela vokalnu svježinu, izražajnost i snažan osjećaj ansambla. Jorge Losana vodio je izvedbu s istančanim osjećajem za prozračnost Blowove partiture, dopuštajući da pojedine vokalne linije i instrumentalni detalji dođu do punog izražaja.
U naslovnoj ulozi Venere istaknula se sopranistica Inés Alonso, oblikujući lik božice koja iz početne razigranosti i zavodljivosti postupno prelazi u prostor gubitka i očaja. Lluís Arratia kao Adon donio je ulozi potrebnu suzdržanost i smirenost, dok je Lucija Varšić u ulozi Kupidona pridonijela vedrijim i duhovitijim trenucima predstave. Zborske dionice u izvedbi članova Cantoríje dodatno su naglasile pastoralni karakter djela i njegovu posebnu dramaturšku strukturu. Ovom je izvedbom Zagrebački operni festival još jednom potvrdio jednu od svojih važnih programskih odrednica: uz velike operne naslove i istaknuta međunarodna imena, publici otvara prostor i za susret s rijetko izvođenim djelima, drugačijim opernim tradicijama i umjetnicima koji donose nove perspektive na glazbeno kazalište.
Gostovanje Cantoríje pritom je bilo više od pojedinačnog festivalskog programa – ono je istodobno označilo još jedan korak u širenju međunarodne mreže suradnji HNK-a u Zagrebu i Zagrebačkog opernog festivala te povezivanju zagrebačke publike s relevantnim europskim umjetničkim i festivalskim krugovima.