Upravo je u ekskluzivnom intervjuu za Večernji list Jo Nesbø prvi put rekao da Harry Hole, njegov karizmatični junak čiju životnu priču čitatelji diljem svijeta prate već više od dvadeset godina, mora umrijeti. Ljubiteljima njegovih romana to je bilo jasno već tamo negdje u “Snjegoviću”, jer sretne epizode u Holeovu životu bile su samo uvod u novu osobnu tragediju. I zapravo je nevjerojatan način na koji je ovaj autor stvorio i u životu održao knjiškog junaka kojem su se dogodila doslovno sva zla ovog svijeta (nekima je i sam dobrano pomogao) te pri tome postigao da mu čitatelj i dalje bespogovorno vjeruje.
No nitko zapravo nije mogao pretpostaviti koliko će to umiranje trajati. U tome leži i glavna tajna novog romana iz ove serije, ujedno dvanaestog po redu u seriji o genijalnom policijskom istražitelju, kojem je od stručnih znanja jači samo nagon za autodestrukciju.
U romanu “Nož” (Fokus, prijevod Jelena Loma, 149 kuna) Hole je u svojoj najcrnjoj fazi: žena ga je izbacila iz kuće, njezin sin o kojem je on razmišljao kao o svojem je daleko, u policiji je na najnižim granama i s isto takvim prihodima, a sve to za njega je put u još jedno potpuno uništenje alkoholom. Naoko, sve je to Nesbø već napisao, ali nikada ne u ovako ludom ritmu, prepunom neočekivanih obrata. Ovo je možda i najbolji roman u tom (nazovimo ga) Hole serijalu, roman koji sa “Spasiteljem” i “Snjegovićem” čini sveto trojstvo ovog Norvežanina koji definitivno spada u najbolje pisce današnjice.
Priču ovog romana složio je tako da čitatelj do polovice priče tek naslućuje, ali nikako ne može biti siguran, tko je mrtva žena s kojom počinje priča, a u prvih 400 stranica romana uopće mu nije jasno ni je li Hole mrtav ili živ. I to je zapravo sve što se smije reći o “Nožu”. Bilo što drugo značilo bi kvariti užitak čitanja.