Godina je 1996. i svijet komedije leži pod nogama braće Petera i Bobbyja Farrellyja. Dvije godine ranije lansirali su "Glup i gluplji", film koji je redefinirao granice dobrog ukusa i postao globalni fenomen, pretvorivši Jima Carreyja u megazvijezdu. Svi su s nestrpljenjem iščekivali njihov sljedeći projekt, uvjereni da spremaju još jedan siguran pogodak, no umjesto toga dobili su "Kralja svih glavonja" (Kingpin), neobičnu, mračniju i kompleksniju komediju o propalom kuglaču s gumenom rukom, njegovom naivnom štićeniku iz zajednice Amiša i putu prema iskupljenju na turniru u Renu.
Publika je bila zbunjena, a film je na kino blagajnama doživio potpuni fijasko. Činilo se da je čarolija nestala jednako brzo kao što se i pojavila.
Neuspjeh "Kralja svih glavonja" duboko je pogodio redatelje. U intervjuima su kasnije priznavali da su bili ne samo zbunjeni, već i povrijeđeni, jer su upravo taj film smatrali svojim remek-djelom, pričom koja je imala više srca i slojevitosti od prethodnika. Neuspjeh ih je toliko pogodio da su iz čistog inata odlučili snimiti svoj sljedeći film, "Svi su ludi za Mary", s namjerom da pomaknu granice apsurda i vulgarnosti do krajnjih granica, misleći da će to biti njihov spektakularni oproštaj od Hollywooda. Ironično, taj film je postao njihov najveći komercijalni uspjeh i zacementirao ih kao kraljeve komedije devedesetih. U međuvremenu, njihov odbačeni film tiho je započeo svoj drugi život, daleko od svjetala kino dvorana.
Sudbinu "Kralja svih glavonja" preokrenula je jedna televizijska emisija. Legendarni kritičari Siskel i Ebert dali su mu "dva palca gore", prepoznavši u njemu sirovu, ali briljantnu komediju s dušom. Njihova pohvala, istaknuta na naslovnici VHS kasete, postala je vjetar u leđa koji je filmu bio potreban - publika koja ga je zaobišla u kinima počela ga je otkrivati u videotekama, a usmena predaja učinila je ostalo. "Kralj svih glavonja" tako je postao kultni klasik, film čiji se citati i danas prepričavaju te čiji se likovi smatraju jednima od najoriginalnijih u žanru, a večeras na HTV-u 1 imate priliku vidjeti zašto je ovaj neobični dragulj zaslužio svoje mjesto u panteonu komedije.
Priča filma prati Roya Munsona (Woody Harrelson), nekadašnju kuglačku nadu čija je karijera uništena kada mu rival Ernie "Big Ern" McCracken (Bill Murray) smjesti prevaru, zbog koje Roy ostaje bez desne šake. Sedamnaest godina kasnije, Roy je propali alkoholičar koji preživljava kao trgovački putnik, sve dok slučajno ne nabasa na Ishmaela (Randy Quaid), stidljivog Amiša s nevjerojatnim talentom za kuglanje. Roy u njemu vidi svoju drugu priliku i nagovara ga da napusti farmu i krene s njim na put prema turniru u Renu, gdje pobjednika čeka nagrada od milijun dolara. Na tom putu prepunom bizarnih likova i apsurdnih situacija, dvojcu se pridružuje i fatalna Claudia (Vanessa Angel), a Roy se mora suočiti s demonima prošlosti i, naposljetku, sa samim Big Ernom.
Iako je Woody Harrelson sjajan kao tragični junak Roy Munson, a Randy Quaid urnebesan kao nevini Ishmael, film pripada Billu Murrayu. Njegov Ernie McCracken jedan je od najvećih negativaca u povijesti filmske komedije: ljigav, arogantan, sebičan, ali neodoljivo karizmatičan. Gotovo svaka njegova rečenica u filmu je improvizirana. Braća Farrelly su otkrila da bi Murray uzeo scenarij, shvatio bit scene, bacio papire i svaki put odradio nešto potpuno novo i smiješnije od napisanog. Njegova predanost ulozi išla je toliko daleko da je u ključnoj sceni finalnog turnira zaista srušio tri "strikea" zaredom, a oduševljena reakcija publike u filmu bila je stvarna i spontana. Za razliku od njega, Harrelson je bio šokantno loš kuglač te su za većinu njegovih bacanja morali koristiti dvojnika.
Film je prepun i bizarnih sporednih likova koji se urežu u pamćenje, a najupečatljivija je svakako Royeva stanodavka, koju glumi Lin Shaye. Glumica je toliko željela ulogu da je, prije nego što je uopće dobila audiciju, kupila kičasti kostim u second-hand dućanu i šest tjedana vježbala lik s drugim glumcem. Na audiciju je došla potpuno transformirana, a redatelji su bili toliko oduševljeni da je kostim koji je sama odabrala na kraju korišten i u filmu. Njezina scena "pump and dump", kako su je prozvali fanovi, jedna je od najcitiranijih i najbesramnijih u opusu braće Farrelly.
Proces stvaranja filma bio je jednako neobičan kao i sam film. Scenarij je godinama skupljao prašinu po holivudskim ladicama prije nego što je stigao do braće Farrelly. U jednoj fazi, za glavne uloge razmatrali su se Michael Keaton kao Roy Munson i Chris Farley kao Ishmael, no Farley je bio ugovorno vezan za snimanje filma "Crna ovca". Woody Harrelson, koji je nekoć bio cimer s Peterom Farrellyjem, ulogu je prihvatio tek nakon što je izgubio okladu u partiji biljara. Redatelj je tvrdio da može ubaciti nemoguću kuglu, Harrelson je pristao na okladu i Farrelly je, kako je sam kasnije priznao, pukom srećom pogodio. Čak je i legendarna kugla s ružom, zaštitni znak Big Erna, pronađena slučajno dok su redatelji tražili lokacije za snimanje u jednoj kuglani u Pittsburghu.
*uz korištenje AI-ja