Pokušaj da se načini leksikon svakodnevice uvijek je, u svakom slučaju i bez obzira na imena i kvalifikacije leksikografa, sasvim uzaludan posao. Prođe nam, naime, svakodnevica, i to taman kad pomislilo da smo je cijelu zapisali. Ono što je još jučer bilo danas, već je od jutros jučer, a ono što smo optimistično nazivali svakodnevicom, već je jučerašnjica. Mode su se izmijenile, običaji su drugi, a čak nam ni državne granice nisu dovoljno čvrste da izdrže da barem jedno pokoljenje odživi prosječan ljudski vijek i da se barem jednome naraštaju trajnom učini njegova svakodnevica, a da jučerašnjica izgubi taj neki zloslutni i ideološki suspektni znak i prizvuk.
Filmski režiser i scenarist Ognjen Sviličić te novinar i filmski kritičar Arsen Oremović prihvatili su se tog posla, premda bi se moglo reći da se i inače njime bave. Sviličićevi filmovi precizan su, u vremenu i prostoru lokaliziran, pokušaj bilježenja činjenica svakodnevice. Oremović, pak, novinareći po rubrikama kulture i spektakla, po televizijskim dodacima i estradnim prilozima, svakodnevno ispisuje neku rubnu i trivijalnu povijest, koja će, možda, postati važna jednoga dana kad budemo znali da je prošlost, da je vrijeme kojeg više nema.
"'Kupujmo hrvatsko' nastavak je, zapravo, njihova dosadašnjeg rada, ispunjen grintanjem, zanovijetanjem, pokušajem da se klasificira nered naše javne svakodnevice te ispisivanjem katkad vrlo uspjelih, ali uvijek vjerodostojnih svjedočanstava vremena u kojem živimo.
Ovim riječima književnik Miljenko Jergović u pogovoru knjige “Kupujmo hrvatsko” opisuje posao koji su u njoj obavili i cilj koji su si zadali filmski redatelj Ognjen Sviličić i Večernjakov novinar Arsen Oremović.
Predstavljena preksinoć na 7. zagrebačkom sajmu knjige u Profil Megastoreu, knjiga je “leksikon novokomponirane zbilje” u kojoj autori daju satiričke ili kritičke opise ljudi, pojava, srozavanja kriterija, institucija, mjesta, TV emisija, trendova i fenomena u modernom hrvatskom društvu po abecednom redu od A do Ž.
Društvo nam se posljednjih godina strmoglavilo u fast-celebrity kulturu (nikako ne brkati sa zapadnjačkim terminom pop kulture koja se iz ove pozicije čini poput Mount Everesta) u kojoj jednaki kriteriji ponašanja, javnog djelovanja i prezentacije vrijede za sve; od Fashion Gurua i Severine do ozbiljnih pisaca i političara. I premda ta stvarnost nije ignorirana od domaćih medija, osobito nekih kolumnista koji se vještim i oštrim ismijavanjem obrušavaju na nju, još se ni izdaleka nije probila do domaće književnosti, tj. do publicističkih izdanja, u mjeri u kojoj književnost i publicistika, za razliku od potrošnog dnevnog tiska i tjednika, ostaju svjedoci vremena.
Knjiga je namijenjena velikom postotku ljudi koji svakodnevno govore ne ili bi ga rekli svakodnevnoj diktaturi loših, zaglupljujućih, prevarantskih, konzumerističkih, nemoralnih, umjetnih i na slične načine sumnjivih ideja, ljudi i radnji koje dominiraju našim životima, ali ta bitka postaje sve uzaludnija. Nikada nijedna knjiga prije ove nije na jednom mjestu okupila toliko bedastoća koje su dijelom naše “narodno blago”, a dijelom preuzete iz slijepog preslikavanja svjetskih trendova.
Reklamni slogan knjige najbolje dočarava njezin sadržaj i publiku kojoj se obraća: “Dosta vam je Jadrankine ‘krumpir salate’, Sanaderove ‘banane’, Zdravka Mamića, Dikana, Gotovčevih, ‘jubitaša’ na vlasti, Farme, ‘jamljenja’, Haaga, sportskih komentatora HTV-a...? Ovo je knjiga za vas!”
Urednik knjige Nenad Rizvanović iz izdavačke kuće Ljevak o knjizi i autorima kaže:
– Kada je prizma nepretenciozne iskričavosti i duhovitosti u pitanju, vrijeme i prostor ostaju nakon ovoga izdanja aktualno “pokriveni” sve do pojave ‘neke nove stvarnosti’, Sviličić i Oremović pišu o našim domaćim ‘brendovima’, ali ne zanemaruju kontekst šireg prostora i vremena. Tako ovo izdanje u dobroj mjeri može služiti – tek uz izmijenjena imena ljudi, tvrtki, organizacija, udruga, stranaka... – i kao ogledalo zemalja regije. Druga važna, sigurno i važnija karakteristika koje izdanje čini jedinstvenim jest autorski stil Sviličića i Oremovića. Obojica vrlo perceptivni, neurotični na kreativan i pozitivan način, s lakoćom svoje pisanje prilagođuju temama koje obrađuju; negdje je to oblik ozbiljnog komentara začinjenog humorom, negdje igrokaz, igra riječi, stand-up comedy, ironija, negdje je to pravi fikcijski komad... Knjiga je pisana polemički, žustro i duhovito, ali nikada suhoparno i dosadno. A, najvažnije, ispod humorne glazure stoje vrlo ozbiljne teze i analitički pristup koji čitatelju izoštrava pogled, dajući mu aktivniju i jasniju sliku moći određenih pojedinaca, skupina, medija, društva i države.