Kakav bi bio Zagreb da su ga posve projektirale žene? Možda manje zagušen prometom i smogom. Manje užurban, zeleniji, čišći i sigurniji za djecu. Bolje prilagođen pješacima, biciklistima, penzionerima i majkama koje u kolicima voze bebe. Manje nasilan. Bio bi to možda tolerantniji i inkluzivniji Zagreb, elegantniji i ugodniji za život. Ravnopravniji grad, snažnije usmjeren na zajedničku dobrobit i zaštitu okoliša, a manje na interese pojedinaca. Grad čiji su stanovnici obazriviji prema starijim građanima, prema biljkama i životinjama. Uopće empatičniji prema drugima.
U takvim gradovima možda onda ne bi bilo menstrualnog siromaštva, a veći broj ulica i trgova nosio bi imena znanstvenica, umjetnica, sportašica, liječnica, političarki i ostalih izuzetnih žena. Bili bi to gradovi po mjeri naših baka, sestara, matera i kćeri.
Kako bi one uredile gradove u kojima žive, zanimalo je nagrađivanu britansko-brazilsku urbanisticu May East, zapravo toliko da je spoznaje pretočila u doktorsku disertaciju i napisala knjigu “Što ako bi žene dizajnirale grad?” koju je predstavila gostujući prošlog tjedna u društveno-kulturnom centru Šesnaestica na zagrebačkoj Trešnjevci.
Dobrodošlicu u Zagreb autorici su na predstavljanju knjige zaželjeli Veljko Armano Linta, arhitekt i autor djela ‘Što je sve regenerativna arhitektura?’ te Gabrijela Ivanov uime K-zone i društvenog poduzeća Fierce Women.
“Budućnost čovječanstva oblikovat ćemo načinom na koji ćemo razvijati naše gradove, naselja i metropole 21. stoljeća. Iako svi gradovi, mjesta i sela zajedno zauzimaju samo četiri posto površine Zemlje, odgovorni su za 80 posto globalne potrošnje energije, 75 posto emisije ugljičnog dioksida te za više od 80 posto potrošnje prirodnih resursa, ovisno o regiji. Trenutačno 58 posto čovječanstva živi u gradovima. Do 2050. godine predviđa se da će taj postotak narasti na 70 posto. U nekim zemljama, poput mojeg Brazila, više od 86 posto ljudi živi u urbanim sredinama”, istaknula je autorica knjige.
Naime, East je knjigu napisala na temelju 274 provedena dubinska intervjua sa ženama koje su joj u šetnji Edinburghom, Glasgowom i Perthom kazale što bi one, da mogu, učinile drukčije. Te šetnje, autorici knjige pomogle su iznjedriti 33 praktična savjeta za poboljšanje urbanog prostora, svojevrsnih smjernica arhitektima, urbanistima i zajednicama kako bi životne sredine bolje prilagodili potrebama žena i djevojaka odnosno svih građana.
Konkretno, žene s kojima je razgovarala predložile su razviti mrežu mirnih, zelenih staza kako bi djeca i građani dobili priliku sigurno se kretati i udisati zdraviji, svježiji zraku, dočim bi automobile rado potisnule van gradova, ako je to moguće. Dubravkin put i Šetalište Jurija Gagarina, primjer su dviju takvih zagrebačkih ruta, moglo se čuti na predstavljanju knjige.
Da gradovi jednostavno vape za zelenim koridorima, potvrđuje i istraživanje Sveučilišta u Surreyju iz 2020. prema kojem novorođenčad u kolicima upija 44 posto više ispušnih plinova iz vozila od odraslih jer takvo zagađenje u većoj mjeri doseže njihovu visinsku zonu. Usto, brža vožnja povećava emisije ispušnih plinova pa su majke i djeca u prometnijim gradskim sredinama suočene s povećanim rizikom od udisanja štetnih tvari, naglasila je East.
Nadalje, kod gradske bi djece od najranije dobi žene poticale boravak na otvorenom, to jest privrženost i urođenu ljubav čovjeka prema prirodi, biofiliju. Zasadile bi šumske, komunalne vrtove s jestivim biljkama, voćem i povrćem te podržale razvoj 20-minutnih naselja.
Također, smatraju da bi gradski autobusi trebali biti prostraniji, s više prostora predviđenog za dječja i invalidska kolica, a skrenule su pozornost i na važnost izgradnje nadstrešnica na autobusnim stajalištima te na poboljšanje točnosti i snažnije pridržavanje voznog reda u javnom gradskom prijevozu. Smatraju i da bi biciklističke trgovine trebale proširiti ponudu sjedala prilagođenih ženskoj anatomiji, kako bi biciklizam postao zdraviji, udobniji i sigurniji za njihovo zdravlje.
To je samo dio prijedloga, redom popisanih i opisanih u knjizi, a koje se moglo iščitati s raznobojnih kartica koje je autorica u okviru interaktivnog dijela predstavljanja podijelila okupljenima, potaknuvši ih na raspravu i promišljanje kako bi savjete pokušali implementirati u svoju lokalnu zajednicu.
“Iako su gradovi dugo vremena bili oblikovani prema potrebama radno sposobnog muškarca, uzimajući ga kao mjerilo za planiranje prostora, prijevoza i života, snažnije sudjelovanje žena u oblikovanju i preoblikovanju grada ne znači da će muškarci zbog toga biti na gubitku. Ne radi se o natjecanju i podjelama, već o suradnji. O ženama koje, rame uz rame s muškarcima, rade na pravednijoj raspodjeli moći, većoj ravnopravnosti pri odlučivanju o tome kako će grad funkcionirati, o zajedničkoj promjeni sustava urbanističkog planiranja i zakonodavstva. Dakle, govorimo o zajedničkom rastu, o povezivanju žena s licem grada, a sve kako bismo stvorili zajednice koje su funkcionalne za sve građane”, poručila je East.