Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 5. veljače do 1. ožujka u Galeriji Josip Račić predstavlja fotografsku izložbu Darka Bavoljaka "Portreti umjetnika 1990. – 1995."u kustoskoj koncepciji muzejskog savjetnika Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Željka Marciuša.
Likovni postav, koji zajednički potpisuju Darko Bavoljak i Željko Marciuš, prikazat će crno-bijele portrete Edite Schubert, Duje Jurića, Peruška Bogdanića, Ede Murtića, Gorana Fruka, Đure Sedera, Ferdinanda Kulmera, Ivana Kožarića, Milene Lah, Šime Perića, Mire Vuce, Željka Kipkea, Ivana Lesiaka, Zlatana Vrkljana, Slavomira Drinkovića, Lovre Artukovića, Dalibora Martinisa, Sanje Iveković, Brede Beban, Hrvoja Horvatića, Ksenije Turčić, Tomislava Gotovca i Slavka Šohaja.
O njima u tekstu pratećeg kataloga kustos Željko Marciuš između ostalog piše: "Autorove, u pravom smislu, fotografske slike ujedno su fotografije kao predodžbe imaga: pomoću sjećanja svijet prvotno doživljavamo kroz slike, a tek im naknadno pridajemo tjelesnu dimenziju. Posjeduju rafiniranu i nenametljivu, čak suzdržanu psihološku estetiku stanja i vječnog viđenja umjetnika uhvaćenog, približenog i objektivom izdvojenog, božanskog djelića i iskre života koja se krije iza mimezisa viđenog. Darko Bavoljak je fotograf koji snima umjetnike. Autorov pogled je pogled iskosa – blago pomaknut, ruban – onaj koji čini vidljivim ono što inače ostaje skriveno, točnije neviđeno. U ubrzanoj virtualizaciji stvarnosti ionako je sve jednako sklono nestajanju u nevidljivom."
Darko Bavoljak (1961.) rođen je u Zagrebu. Završio je studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija bio je aktivni kroničar i protagonist nekih od ključnih događanja koja su definirala Zagreb tih godina kao urbanu i liberalnu sredinu. Radovi su mu objavljivani u Poletu, Studentskom listu, Svijetu, Startu i mnogim drugim tadašnjim novinama i časopisima, kao i u monografijama, katalozima, knjigama i stručnim publikacijama.
Iako po profesiji filmski snimatelj, po vokaciji je fotograf i u njoj nalazi svoje ishodište, a kroz bliskost i prepoznavanje s likovnim umjetnicima neoavangardnog konceptualnog usmjerenja ostvaruje niz zanimljivih fotografskih ciklusa i video radova. Društveno je angažiran na području kulture sjećanja i demistifikacije političke autokracije.
Radovi mu se nalaze u privatnim kolekcijama te u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, u Galeriji umjetnina u Splitu i Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Realizirao je više filmskih ostvarenja, među ostalima Stupid Antonio presents (2006.), Goli otok (2012.), Urbi et orbi (2013.) i MMC (2020.).
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.