Fandomi, ili fanovske zajednice, mogu biti pozitivna, topla mjesta na kojima se obožavatelji najrazličitijih djela i svjetova mogu povezati, pronaći prijatelje podršku. No, fandomi mogu postati i mračni i bizarni, na granici opsesije, pogotovo kada su u pitanju zvijezde - pitajte samo Timotheéja Chalameta kojeg je godinama uhodila 50-ineštogodišnja Simone Cromer, poznata pod korisničkim imenom ClubChalamet.
A jedan od najpoznatijih produkata fandoma je, dakako, fanfiction ili fanovska proza. Riječ je o derivativnim djelima u kojima obožavatelji imaju slobodu pustiti mašti na volju i kroz pisanje ili drugo umjetničko djelovanje, ući u izravnu interakciju sa djelom čijeg su fan, aktivno ga mijenjati i reinterpretirati kako god im srce poželi. Iako se često pogrešno smatra modernim trendom vezanim uz osvit interneta, povijest fanfictiona je duga, šarolika i - čudna.
Velik dio fanfictiona bazira se tako na "shipovima" ili vezama između likova - uzmimo za primjer, recimo, Zvjezdane staze, čiji se fandom smatra jednim od prvih na svijetu. Od 60-ih godina nadalje časopisi i fanzini vrvjeli su fanfictionom u kojem su Spock i Kirk u ljubavnom odnosu (uvijek me frapira činjenica da je u tome mirne duše mogla sudjelovati i moja baka, da nije živjela u Jugoslaviji). No, sve je dobro dok fanovi "shippaju" imaginarne likove, jer, sve popularniji u zadnje vrijeme postaje tzv. "Real People Fiction" ili RPF. Ovaj podžanr fanovske proze umjesto izmišljenih likova iz knjiga i filmova za svoje protagoniste uzima stvarne slavne osobe, uglavnom glazbenike, glumce i sportaše, stavljajući ih u fiktivne narative koji sežu od bezazlenih romansi do eksplicitnih i vrlo slikovitih erotskih scenarija. Najpopularnije web stranice za takve su uratke Archive of Our Own ili AO3 te Wattpad.
Prije dvije godine, na velika platna stigao je film "The Idea of You" s Anne Hathaway i Nicholasom Galitzineom u glavnim ulogama. Naizgled obična romantična komedija, mada jedna od rijetkih u kojoj se tematizirao odnos starije žene i mlađeg muškarca, bila je, i to vrlo očito, temeljena na jednom od poznatijih fanfictiona o glazbeniku Harryju Stylesu. Iako je autorica knjige prema kojoj je snimljen, Robinne Leed, to pokušala demantirati, svakome tko ima oči i uši bilo je jasno da glavni junak Hayes Campbell, mladi i talentirani Britanac iz planetarno popularnog boy banda i više no nalikuje na Stylesa.
U slučaju popularnog serijala knjiga i filmova "After", veza s Harryjem Stylesom još je očitija, jer se lik problematičnog mladića u originalnoj verziji objavljenoj na platformi Wattpad doslovce zvao "Harry Styles", ali kasnije je preimenovan u Hardin Scott. Nešto suptilnije, gej romansa "Red, White & Royal Blue", o ljubavi sina američkog predsjednika i britanskog princa, temeljila se navodno na izmaštanom odnosu glumaca Jesseja Eisenberga i Andrewa Garfielda. Veoma popularna tema RPF-a je i "Gaylor", odnosno, verzija Taylor Swift koja je lezbijka, što je i dugogodišnja teorija zavjere koju propagiraju neki fanovi te pjevačice. Junakinje RPF priča postale su i Angela Merkel i kraljica Elizabeta, ali doduše, u ulogama privatnih detektivki.
Jednako kao i "obični" fanfiction, i RPF ima korijene koji sežu dalje od interneta. Taj poriv da se stvarni ljudi pretvaraju u narativne protagoniste povjesničari su primijetili još u doba Aleksandra Velikog, koji se smatra prvom globalnom superzvijezdom i čije su se navodne pustolovine prepričavale stoljećima, a u zlatno doba Hollywooda, filmski studiji su čak autorizirali i objavljivali romane koji su prikazivali izmišljene avanture njihovih zvijezda poput Judy Garland.
I dok su autori u prošlosti znali tužiti ili prijetiti tužbama onima koji na temelju njihovih djela pišu fanfictione, postalo je općeprihvaćeno da su likovi poput Sherlocka Holmesa, Spocka ili Harryja Pottera svojevrsno javno dobro koje fanovi mogu reinterpretirati do mile volje. Međutim, stvarne osobe, bile one zvijezde ili ne, to nisu. Ili jesu?
Kako je za Teen Vogue nedavno izjavila Anna Wilson, profesorica na Odsjeku engleskog jezika na Harvardu: "Za mene, to je imaginarni konstrukt. To nije stvarna osoba. Mislim da je RPF u svojoj srži bezazlen, osim kada ga se na neki način pokušava nametnuti osobi na kojoj se temelji. Granicu povlačim kod slanja takvih radova celebrityjima, jer smatram da to krši njihovo pravo na privatnosti i može se smatrati uznemiravanjem".
Može li se, dakle, Real Person Fiction pisati i u njemu uživati na etički način? Može. Nitko vam ne može zabraniti da maštate. Samo nemojte zaboraviti da je to, na kraju dana - fikcija.