Feđa Štukan u pokušaju da definira pojam ljudske gluposti

Čuveni filmski i televizijski glumac, pisac autobiografskog romana “Blank”, plaho je nasekirao javnost u susjedstvu ovom rečenicom koju je, obraćajući se voditeljici, izgovorio u nekom crnogorskom slikopisnom programu: “Ti kad mi kažeš koja je tvoja playlista, šta ti slušaš, ja tačno znam odmah da ti kažem koliko si pročitala knjiga, da l’ se više baviš filozofijom ili nečim drugim, mogu da ti kažem otprilike tvoj IQ. Dovoljno mi je da mi kažeš šta slušaš.” Što je u tome što je rekao toliko ispravno ili toliko krivo da se javnost uznemirila, te da je nastupila vrlo ozbiljna “jebimajka” u glumčevom pravcu, koja se putem društvenih mreža i trivijalnih hrvatskih portala prelila i preko inače zakrčenih i zagušenih granica na Savi, Uni, te na južnim stranama? Ispravno je, uglavnom, sve, a krivo je spominjanje IQ. “Intelligenzquotient”, ili IQ, test je, poprilično proizvoljan, koji je izumio njemački psiholog William Stern, inače ujak Waltera Benjamina, kojim se utvrđuje tehnički stupanj kognitivnih sposobnosti. Mnogi glupani, moralni idioti i intelektualne ništarije imaju visok kvocijent inteligencije, što nipošto ne znači da su inteligentni. Umjeti sklopiti Rubikovu kocku, kao ni umjetni vezati cipele ili litru vode ugurati u bocu od pola litre, ne znači biti inteligentan. To je ono ćemo na kraju na vrlo brutalan i bolan način naučiti u epohi umjetne inteligencije.