Epizodist Ivana Aralice

Neki glumac epizodist, kakvih je poprilično i u životu i na pozornicama, glumio je stražara koji je u jednom trenutku, kad ga zapovjednik straže upita čuje li koga uokolo, trebao odgovoriti:
"Ne šuška ni miš."

Malo za predstavu od tri sata! Malo mislio je i epizodist, ali će on svoju repliku izreći tako da će ona postati značajnija od drugih monologa kojih je predstava puna, a on sam, zato što će stražara briljantno odigrati, zasjenit će nosioca glavne uloge. U kazališnim će analima biti zabilježeno a u publici zauvijek upamćeno kako je epizodist samo jednom rečenicom nadbio svoju epizodnost, i samo jednom rečenicom nadrastao glamurozne glumačke role koje mu tek režiserska zloba nije dopustila odigrati ni jednom u životu.

Vrijeme održavanja premijere, gledano kroz glumčeve namjere, bilo je obećavajuće. Premijera povijesne drame u kojoj će epizodna uloga postati glavnom počet će u večernjim satima Badnjeg dana. Ono što se u njoj bude događalo, radnja drame i pretvorba epizode u glavnu stvar, pamtit će se i više nego će se pamtiti svetopisamski ulomak koji će biti pročitan na ponoćnoj misi i više nego će biti upamćeno ime jednog od četvorice Evanđelista koji je taj ulomak napisao. Ma bit će to događaj godine! I bit će kao takav registriran u svim novogodišnjim izdanjima novina!

Na probama je to "Ne šuška ni miš" izgovarao s pola volje, štedeći se za premijeru, kad će i gledalištu i režiseru pokazati tko je on i što on zna, kad će ga gledalište izbaviti iz epizodnosti i staviti u središte pažnje.
A na premijeri je, umjesto da tiho kaže kako ni miš ne šuška, gdje vikati ne treba, gromoglasno viknuo:

"Ne miška ni šuš."
Ah, ti epizodisti na pozornici i u životu! Obično im se događa, onima u životu više nego onima na pozornici, da malu ulogu i zadani tekst preokrenu naopačke nepotrebno ističući svoju osobnost. Po tom izokrenutom sebeljublju ili postaju poznati ili otkližu u anonimnost. U oba slučaja, s mnogo opake buke gdje šuš glasno miška.