Britanski dirigent i pijanist Antonio Pappano rođen je 1959. godine u obitelji doseljenika s juga Italije. Njegov otac Pasquale bio je učitelj pjevanja pa je mladi Antonio odrastao uz talijansku operu i rano počeo na klaviru pratiti očeve učenike. To iskustvo trajno je odredilo njegov izrazito pjevački i kazališni pristup glazbi.
Od 2002. do 2024. bio je glazbeni direktor Kraljevske opere u Covent Gardenu, najdugovječniji u povijesti slavne institucije i prvi koji je dobio naslov njena počasnog dirigenta. Isti naslov dala mu je i Nacionalna akademija svete Cecilije u Rimu, čiji je orkestar vodio osamnaest godina (od 2005. do 2023.). Viteški naslov dobio je 2012. od kraljice Elizabete II. za zasluge za glazbu.
Antonio Pappano
Dirigent je, da to izrazim na banalan način, poput trgovca. Naravno, u našem je pozivu sve to ipak elegantnije i emotivnije
Veliki su izazovi pred novom glazbom. Biti inovativan, komunikativan, zanimljiv i zabavan – vrlo je teško pronaći sve te elemente
Britanski dirigent i pijanist šef-dirigent je jednoga od najboljih svjetskih orkestara – Londonskoga simfonijskog orkestra
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
REVOLUCIJA U POGONIMA
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
VELIKI ZAOKRET
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
RENATA RAŠOVIĆ
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Marija Miloševska
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
TOMISLAV KRASNEC
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić