Ovogodišnja prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu pripala je čileanskom arhitektu Smiljanu Radiću Clarkeu.
Radić, koji ima multietničke korijene, rođen je u Santiagu u Čileu 1965. godine. Njegov djed s očeve strane emigrirao je u Čile s Brača 1919. godine, a njegova majčina obitelj potječe iz Ujedinjenog Kraljevstva. Studirao je arhitekturu na Papinskom katoličkom sveučilištu u Čileu, gdje je diplomirao 1989. godine, navodi web stranica o arhitekturi ArchDaily.
Radićev rad djeluje "na raskrižju neizvjesnosti, eksperimentiranja s materijalima i kulturnog pamćenja", napisao je Pritzkerov žiri u četvrtak, napominjući da dobitnik nagrade "favorizira krhkost nad bilo kakvim neopravdanim zahtjevom za sigurnošću".
"Njegove zgrade djeluju privremeno, nestabilno ili namjerno nedovršeno - gotovo na rubu nestanka - no pružaju strukturirano, optimistično i tiho radosno sklonište, prihvaćajući ranjivost kao intrinzični uvjet životnog iskustva."
Pritzkerova nagrada smatra se Nobelovom nagradom za arhitekturu.
„To je ogromna čast“, rekao je Radić za američku javnu televiziju NPR. „I moguće, u vrlo bliskoj budućnosti, malo glavobolje, jer će to vjerojatno značiti da ću biti puno više izložen nego što bih želio.“
Radićeva ključna djela uključuju privremeni Serpentinski paviljon u Londonu 2014. - poluprozirnu, ovalnu strukturu koja nalikuje školjci i počiva na velikim stijenama.
Još jedan značajan projekt je Casa Pite, kuća ugrađena u stjenoviti krajolik uz čileansku pacifičku obalu koja se čini kao da djelomično lebdi u zraku.