Baloković je oplovio svijet i svirao caru, papi i bolesnoj Indiri Gandhi

Slavni zagrebački violinist Zlatko Baloković bio je ne samo umjetnik svjetskog glasa nego i kozmopolit, intelektualac, dobrotvor i avanturist u razmjerima kojih nismo bili ni svjesni do raskošne knjige "Zlatko i Joyce Baloković" koju je prije pet godina objavio Borivoj Popovčak, nekadašnji upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. Ne doduše danas, ali 21. ožujka, dakle u petak, obilježava se i 130 godina od glazbenikova rođenja pa smo odlučili prisjetiti se njegova života koji na dlanu nudi ispisan scenarij za filmski hit.

Dakle, Zlatko Baloković rođen je 21. ožujka 1895., a kao adresa njegova rođenja navodi se Petrinjska ulica 52 u Zagrebu. Odmalena je pokazivao nadarenost za glazbu i zarana pjevao solo u crkvi sv. Petra u Vlaškoj. Kao šestogodišnjak počinje učiti svirati klavir, podučava ga majka, a 1904. upisuje se u Glazbenu školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda kod profesora Vaclava Humla. U biografiji, koju je ostavio ispisanu rukom, Baloković piše: "Od moje 12. godine profesor Huml živio je u našoj kući jer je želio da imadem po mogućnosti dnevnu privatnu obuku." Vježbao je svaki dan po sedam sati, a u Glazbenom zavodu prvi je put nastupio 1907. Spontana reakcija publike bila je toliko burna da mu je prvi put u povijesti te institucije kao učeniku bilo dopušteno da zahvali publici. Njegovo umijeće pohvalio je tada i inače oštroj kritici sklon A. G. Matoš napisavši da je u njemu prepoznao "guslača budućnosti već iz njegova prvog poteza gudalom".